Bilo je sunčano, pas me izcmiljio iz kreveta (to je ono kad sjedne na rub i tiho šalje zov: cmii, cmii, cmiiii). Zna se da će mama dati doručak, jel, pa mama nahrani malog Drageca.
Napravim kavu, sjednem i zapalim, tek evo prvog poziva, broj nepoznat.
Halo? Vi ste Jadranka? Da. Ja sam Neno. Baš mi je drago.
Čovjek pravnik mi odgovara na mail jučer poslan u ministarstvo. Bogami, dug je bio taj mail, imao je i slike, pa nije bilo smisla da mi piše mail, jer je prekomplicirano (složili smo se).
Uglavnom, moje pitanje je bilo, prevedeno, - Tko je tu lud? (ili ono - Tko tu koga *?!)
Priča koja stoji iza ovoga, ukratko da vam ispričam je slijedeća:
Krajem srpnja stiže meni Rješenje o ovrsi (šok, naravno, jer ni lipu ne dugujem nikome).
Jedna telekomunikacijska kuća kaže da sam dužna 197 kuna za 12/ 2011. i 1/ 2012.
Odvjetničko društvo to-i-to i javna bilježniCA ta-i-ta kažu da imam rok ODMAH i SAD platiti 425 kuna i ako ne platim to će prijeći na 930 kn plus dodatni troškovi.
Ja šokirana, vidim samo iznose i prijetnje, izumim novce i platim 425 kn.
UPOZORENJE: Tražite da vam se temeljito objasni ono o zastari, jer godina dana nije godina dana, kao što vidite, 2011. godina je bila prije 4 godine.
Nazovem gđu odvjetnicu, pošaljem joj uplatnicu, tražim da mi da napismeno da je to riješeno, no ona kaže: Nije! Platili ste samo dio troškova, još vam ostaje dug od 328 kn.
WTF???
Najbolji dio ove priče je - da ja uopće nisam bila njihov korisnik jer sam u 11/ 2011. prešla u drugu TELEkomunikacijsku kuću (mislim reći, ja sam bila očito tele i ovca, ne radi se o Gregoru)
Zovem ovu drugu kuću, nemaju pojma šta ja hoću. Pišem prvoj, nek pogledaju opet, neka greška,
oni odgovaraju da su temeljito sve provjerili i da sam dužna, kažu da zovem odvjetnicu da mi kaže koji su to računi, pišem njoj, ona je, kaže, dobila samo iznos i nema te podatke, pa neka za to pitam opet ove prve; pišem njima opet, tražim karticu uplata, nemaju, ne daju; zovu me iz one druge kuće da će mi nešto pismeno poslat (nije nikad stiglo), pišem opet ovima prvima jer mi nije jasno zašto je ovrha pisana na adresu s koje sam im javila da odlazim i dala im novu na koju su dalje stizali računi bar godinu dana (a ni na jednoj od njih nisam bila prijavljena - podstanarka) pa nijednu nisu mogli dobiti od policije i zašto mi nisu u tih godinu dana naveli kakav dug sa stare adrese; e sad oni meni prijete uz to što ne daju ispis poziva ni karticu, da je sve to poslano na utuženje.
Onda sam poslala gore navedeni mail da me upute što da radim, i - nisam trebala platiti onih prvih 425 kn nego odmah zvati onu javnu bilježnicu, a ovako ispada da potvrđujem da sam dužna.
UPOZORENJE broj 2: Nemojte plaćati od prve, nego tražite prvo dokaze, napišite prigovor. Vjerujte mi.
Budući da sam priznala dug, kako se to tumači zakonski, bolje da brzo uplatim ostatak jer će me opet tužiti i onda će trošak narasti do nebesa, možda malo dalje.
Internet bankarstvo, na računu 7 kuna i 108 eura, pretvorim ih u kune, zovem odvjetnicu da je pitam za poziv na broj, platim.
Znači platila sam 753 kune za nepostojeće račune, na adresi na kojoj nisam bila, nikad ih dobila, ni njih niti opomenu. Ne znam otkud su izvukli tj izmislili dug od 197 kn. Niti ću ikad saznati. Plaćeno, riješeno. Jer za privatnu tužbu i odvjetnika nemam novaca.
Pa kad već radim takve stvari, ajd da nazovem Elektru jer je stigla opomena u iznosu 1968,29, što je nemoguće jer plaćam od prvog do prvog. Na opomeni su napisani brojevi telefona "za sve nejasnoće obratite se", njih 8. Zovem centralu, on mi da dva druga broja (ti su vam za opomene).
Brojala sam: čovjek mi se javio na 28. poziv.
Šesnaesti poziv je bio upućen opet centrali, pitala sam -jel ima tamo netko tko radi, dajte mi njegov/njen broj. Kaže: Rade oni, rade! (ja ne znam šta rade), dodao mi još jedan broj na koji mogu nazvati. Ah, da, prvi put mi je rekao da su svi na pauzi i da zovem poslije 11.
Broj 28 mi kaže najprije: Dvi iljade kuna!! (uzvik iznenađenja, ha!) Onda natezanje, evo stanja brojila, pa ne znam, nešto se mijenjalo od 9. mjeseca, pa procjene, pa ovo i ono, i izračuna dug od 891,31. Definitivno, vjerujte meni, kaže. I tu se mi dogovorimo da mogu dalje nastaviti plaćati po potrošnji, pa ga pitam koja je cijena VT i NT, pošto se nešto mijenjalo i počne on meni ovo bez pdv-a, ono bez pdv-a... Rekoh, dajte mi cijenu sa pdv-om i paušalom, kad sam zadnji put zvala rekli su mi VT 1,11 kn, NT 0,57, paušal 21,75 kn.
- Ne može to, ne valja, nije tako, lagali su vam! -Pa dobro, recite mi onda vi! - A ne znam, tu vam ide viša tarifa, niža tarifa, naknada za ovo i ono, paušal, uglavnom ono po brojilu plus još četiri stavke. -Pa dobro, koliko je to?
Odgovor nisam dobila. Jer NE ZNA!! Ajde adio, adio.
Još nazovem onaj potrošački broj stisnite tipku 1,2,3,5,6, bla, da bi doznali cijenu; stisnem, a stroj stade recitirati Hasanaginicu, bogami. Cijene bez pdv-a za jednotarifno, dvotarifno bijelo, narančasto, crno...Prekinula sam. Nazvat ću onog u drugom gradu sutra, taj bar zna razgovarati.
Nisam spomenula da sam Elektru zvala i jučer. To je izgledalo ovako:
Centrala.
ON se javi, uspuhano: DA?
Ja: Dobar dan. Evo ovako da..
ON: (prekine me)- Kako?
Ja: Dobila sam opomenu
ON: (prekine me opet) - Zovite sutra!
Ja: Zašto sutra?
ON: Zato što ove dvije koje to rade danas ne rade.
Ja: Blago njima
ON: (smije se)
Ja: Pa dobro, recite mi, moram li nekom pismeno poslati da plaćam po potrošnji?
ON: Nemam pojma. Zovite sutra. Ja stvarno ne znam. Ja to ne radim. Pa uopće ne znam šta da vam kažem. Zovite sutra. Ne znam ja.
Ja: (smijem se ko luda već) - OK, zvat ću sutra. Zabavljajte se i dalje!
ON: (smije se, hihihi) - OK, bok!
Ja: Ajde bok.
Nakon mog sretnika broj 28, otišla sam do pošte i PETI put poslala mobitel na servis. I još mi ne daju drugi, a u godini dana je radio ukupno 2 mjeseca.
I boljela me vena od silnih uboda od operacije srca, desna u preponi; lijevo koljeno, koje još čeka novu operaciju, ono mjesto gdje kreće išijas i ukočio mi se vrat.
Već u 14 nula nula sam bila doma, skuhala ručak i zamrla u krevetu nešto iza 15 sati.
Oko 17 sati počeo je novi dan; cmii, cmii, cmii....hrani psa, kuhaj kavu....
I evo me tu.
Živa.
I stvarno, više ne mogu ostati ozbiljna kad krenem rješavati ovakve stvari, nema smisla ni ljutiti se, već samo smijati se, smijati, i smijati do suza, toliko je tragično!
