Nakon tjedan dana krečenja kuće, legnem spavati oko 10 navečer, ubijena.
I? Sve zaostale horde komaraca uđu kroz pritvoren prozor i ogladne baš svi odjednom - u 4 i 15.Što drugo nego ustati, natrljati ubode sodom bikarbonom (napokon sam našla nešto što pomaže!), skuhati kavu i dočekati - kišu.
Baš mi je dan lijepo započeo.
Usput, proglašavam ovaj ponedjeljak neradnim danom.
Ne zato što neću nego - ne mogu više osjetiti tijelo. Osim što sam radila sve što mi doktori zabranjuju, još sam se i izrezala, razbila koljeno, pričepila prst ormarom, a i pas me odvalio čelom o čelo. Bar je on sretan.
Evo ga na mom krevetu, bio je tužan što je krevet bio rastavljen par dana, nije znao kud bi sa sobom.
Nezakonitog sam našla kako spava s naočalama na nosu i svijetlećim mobitelom u ruci.
Danas ne kuham, ne jedem, ne radim ništa.
Samo kava i cigarete.
I još spavanja.
Prelistala sam portale, same laži, obmane, nepravde; pritom, sve gore i gore.
Oni koji žele govoriti i prenositi istinu, nemaju mogućnosti. Jedna katastrofalno nesposobna Vlada uspjela je u nekoliko mjeseci unazaditi više nego što je zamislivo.
Zatim, što je još nevjerojatnije, došli su novi izbori na kojima je opet izabrana takva - ista - Vlada. Prestala sam sve to pratiti, jer za čovjeka zdravog razuma to što se događa nije pojmljivo.
Kako može krenuti na bolje u državi u kojoj se kreće prema srednjevjekovnom poimanju svijeta, gdje crkva određuje kako je razmišljanje negativno, a tehnološki napredak loš jer ljude otuđuje od boga?Gdje niti predsjednica države ne osuđuje govor mržnje, izražavanje sklonosti krivim vrijednostima ili iskrivljavanju prošlosti? Gdje u najvišem predstavničkom tijelu države sjede okrivljeni ubojice, ratni zločinci, mrzitelji pravde, podmićeni lopovi; sastav kojem je većini mjesto u zatvoru i zabranjen svaki javni istup? Skidam kapu poštenim zastupnicima koji se grčevito bore za neko poboljšanje, ali,
nažalost, sramotna većina ih blokira.
I to dovodi do pitanja - tko je izabrao te neljude? Kakav je to narod kojem je lijeno dići guzicu i otići do biračkog mjesta i odgovorno izabrati svog zastupnika? Jer, sramotno je i zamisliti da je ovo izabrana većina. Dokle god se zakonom ne obveže svaki punoljetan građanin na izlazak na izbore, imat ćemo zemlju kojom vladaju predstavnici poslušnih ovaca vođenih prijetnjama i strahom od glasnih izmišljenih prijetnji. Blato svjetlosnim godinama daleko od značenja pojma 'demokratski izabrana vlada'.
Također, takozvana dijaspora, kojoj se živo fućka što se dešava u tamo nekoj Hrvatskoj, u koju se nemaju niti namjeru vraćati, ili u kojoj nisu nikad ni bili; niti pridonose na bilo koji način da ovdje bude išta bolje - zašto oni imaju pravo odlučivati o ičemu ovdje? Birajte si vlast tamo gdje živite, gdje radite, školujete djecu. Ne treba nam još i taj čavao u glavu!
Ovdje čovjek koji ima 'sreću' da nađe posao robuje za plaću od 400 €.
Onaj koji odluči krenuti samostalno, nailazi na bezbroj prepreka, državi daje puno više od polovice svog teškom mukom zarađenog dohotka.
Umirovljenici koji su proveli 40 godina radeći, dobiju ~ 100 €. Neki sretniji čak i do 350 €.
Kad su najbolesniji, imaju najmanje. Liječenje je preskupo za imalo ozbiljniju bolest.
Za školovanje djece dižu se skupi krediti, i to samo za najosnovnije - knjige, opremu.
Bez kredita ne može se nikoga ni sahraniti.
Usput, možda bi ljudi nešto i pojeli.
I meni bi bilo puno lakše da sam mogla platiti majstore da okreče kuću.
Ovako sam nepokretna, jer se ishijatični živac iznervirao nepažnjom, hernije diska u vratnoj kralježnici su me iz inata zakočile od ušiju do lopatica, onaj odmetnuti komad kosti u koljenu krenuo je u šetnju...samo ukratko.
Ako ikad uspijem izaći iz ovog pakla zvanog Hrvatska,
spalit ću sve mostove za sobom,
i nikad se neću osvrnuti.
