Toliko puta u životu sam mogla biti pametnija, imati nešto, bolje zaraditi, bolje živjeti.
Danas se nekako prisjećam svih idiotarija koje sam napravila, a koje su me koštale svega.
1. KARIN GORNJI
2012. Zaposlim se kao konobarica u restoranu 'Dalmacija' i 'Plavi Jadran', birtije od istog gazde.
Dalmacija. Radim ko kreten dvije smjene, jedna popodne, druga ujutro. Nakon par tjedana kaže šef da moram na 5 slobodnih dana jer ima previše radnika (inače se radi svaki dan) i da sebi i kćeri - koja se sa mnom isto tamo zaposlila - kupim crnih hlača i bijelih majica. Potrošim na to 1000 kuna, iako plaću još nisam dobila, vratim se nakon tih 5 dana, lovim šefa da kaže u kojem restoranu i kad počinjem raditi, napokon mi kaže. U jeku sezone, 7. mjesec, opljačkaju mi kasu dvojica bandita, gomilu novaca. Kaže da mi neće dati otkaz jer mi vjeruje, policija je bila, uzalud. Nakon 2 dana pošalje me raditi kod debele babe na plaži. Usput, dogovor je bio: 3.500 kuna plaća, stan, hrana i odjeća za rad osigurani.
Stan. Odem kod babe na plažu, ona ljubomorna, podla, podmukla, podmeće iza leđa, ljubomorna na svaku lipu bakšiša koju smo zaradili. Jedan dan me zove sad bivši šef, daje mi 1400 kuna plaće. Odbio mi je pokradeno i platio onih 5 dana. Skinula sam 12 kila.
Ostavio me da budem u toj kući, kao, uslugu. A kod babe nitko nije htio raditi, jedino sam ja ostala čvrsta pa sam radila svaki dan od 9-10 do 01 iza ponoći. Vlasnik te ruine na plaži, koja nije imala ni hladnu vodu, govorio je kako će me 'pošteno platiti' jer se trudim, dobro radim, radim i na terasi i fast food-u...
Dok mi jednog dana nije pukao film i izderala sm se na prokletu babu i otišla sa šanka.
Nikad mi nije platila apsolutno ništa. Dabogda joj falilo za lijekove.
A ono što sam mogla, fino uzeti barem sto kuna dnevno i nitko ne bi primijetio.
A ja, poštena budala.
2. CRES
Zaposlena kao šankerica. Navodno. Jer su me već ujutro tjerali da perem tri terase, pa - zašto nisam očistila WC; konobar koji je radio sa mnom očekivao je da trčim prije njega donositi kruh i ostalo, bio nezadovoljan. Uostalom, moje radno mjesto bi trebalo biti na šanku, zar ne?
Tako je nakon 4 dana šef rekao - 'Popodne si slobodna, imaš sutra u 10 trajekt za Zadar'. Mislite da mi je platio išta? Jok. U Zadar sam stigla u 2 ujutro; trajekt nije vozio zbog groznog nevremena, bila sam mokra do gaća, pukle su mi obje cipele, prepolovio se džon. Pakao. Put sam platila tamo i natrag oko 800 kuna, došla u Zadar švorc.
Što se tiče dogovora koji je trebao važiti, marenda i ručak, smještaj, 10.000 kn plaća. Svako jutro smo dobivali šnitu kruha i šunku za pizzu, nekad šnitu sira. Pitala sam kuhare zar ćemo cijelo ljeto samo to jesti? Čula me šefica, važno izjavila da nemam šta s njima razgovarati i ako mi se ne sviđa nek si kupim nešto drugo, da nije ona tu zbog radnika nego gostiju. U Cresu ima tri ulice i jedan dućan u koji nikako nisam mogla stići jer je bio otvoren dok sam radila. Krasni muž i žena.
3. VIROVITICA
Hotel, konobarim u restoranu, na šanku i na terasama. Dan grada. Izvadili su barem sto stolova, u centru grada smo, koncerti, kokteli, peku se prasci, pizze, sve moguće. Trčim iz jednog dijela u drugi, pa treći, pa sama izmišljam koktele vani, nema vremena ni za vodu ni WC. I tu, trebala sam uzeti svaki dan, a mogla sam, barem 200 kuna, nitko ne bi primijetio. ALI. Poštena budala. Jednom u ponoć upada porezna i financijska inspekcija, ja mrtva hladna ne vadim svoj novčanik, u njemu oko 4000 kn, još ih poslužujem i smiješim se... Nakon svega pošteno dajem novce šefu. Koji nije ni primijetio da je novčanik kod mene netaknut. Idiot, ja. Baš idiot. Za taj pakleni tjedan platio mi je 800 kuna. Sruge je zvao nasamo i dao im (DAO!) po 200 kuna za trud zbog paklenog tjedna. Meni i kolegici ništa.
Nisam li idiot? Totalno nesnalažljiva po pitanju novaca i svog truda i vremena.

4. KAŠTEL NOVI
2009.-2011. Tri godine radim za kretena s jednom kolegicom u birtiji 'Papalina'. Kad sam izračunala, moj radni sat je bio 10 kuna. 3000 kn svaki mjesec, bez slobodnog dana, ako uzmeš slobodan da, svaki takav dan po 100 kuna manje na plaći. Vrijeđao nas je, taj Marko, maltretirao, prigovarao, a spadale smo s nogu. Ta birtija je bila teška psihijatrija. Ne da nije bilo bakšiša, nego su dolazili 'imam samo 10,5 kuna, mogu li dobiti pivo?' koje je koštalo 12 kuna tada. Prve godine plaća mi je trajala do 16. u mjesecu. Zadnje godine do trećeg. Nikad nije dizao plaću, trebale smo ga zvati da dođe kuhati kad dođu gosti, on je tako grozno psovao da takve stvari ne mogu ni napisati. Bila sam podstanarka, s kćeri koja se školovala u Splitu, najamninom od 1500 kn, režijama još oko 600, a trebalo je i nekad jesti.
A ja, idiot, radi pošteno i po 15 sati dnevno. Koga briga.
5. INTERNET SVINJARIJA
Sram me je reći kako sam nasjela na internetsku prijevaru. No, jesam. Binary options.
Obratila mi se 'firma' BinaryBook i nagovorila me da uplatim 250 eura. Jesam. Tip mi je slao slike i podatke kako je tih 250 eura uvećao na 5000, bio jebeno uvjerljiv, a ja naivna nasjela. Nagovorio me da svoj oročeni novac od prodaje kuće uložim, postanem VIP partner... Joj, ta priča je trajala od maja 2015. do kraja 2016. Razni manageri su se mijenjali, preuzimali moj račun. Jedan, zadnji, bio je poseban. Taj me zvao usred noći da mi pjeva, tako smo bili zaljubljeni, govorio da će doći iz Londona, pisao mailove, podigao moj 'račun' na 120 tisuća eura i krajem 2016. rekao da uložim na zlato i tako sam ostala na 11 €. Onda sam doznala da se sve radilo iz Izraela. Pisala sam raznim odvjetnicima, neke su pohapsili i osudili u Marylandu u USA, još se traži glava glavnog lopova. Obratila sam se Ministarstvu pravde USA, FBI-ju, novinarima koji su radili na raskrinkavanju obmane svjetskih razmjera. Uglavnom, moj me idiotizam koštao 32000 €. Još možda postoji mali mrvičak nade, negdje u oblacima, da će jednog dana sjesti bar dio tog novca na moj račun. Puno je prošlo, jako duga priča.
A moj ljubljeni Roberto Ballini sa svojim lažnim imenom, čak me nazvao jednom na Viber i rekao mi djeliće istine, da ono što rade nije baš legalno, da mi je znati šta im sve šefovi rade, da mu to nije pravo ime, da nikome nije... Majstor sam za napraviti od 10 kuna jednu lipu. Idiot, ja.
Ima još gomila mojih poduhvata, a sve se svelo na to da sam švorc, bez kuće i novaca. Za svaku od ovih priča trebali bi mi dani, ovo je vrlo, vrlo ukratko sažeto.
Ako želite savjetnika za gubljenje, samo nazovite.
Da se sramim, sramim se. Da sam idiot, bogami jesam.
Ali u pokapanju sebe same sam majstor!