Da, nisam svoja. Imam već očnjake, krvave oči, mozak crveno, i on na rezervi, ne pomažu ni kobasice, ajvar ni keksi.
Svaki dan zaspim čim podne prođe jer nemam više snage.
A zašto? U ušima mi odjekuje riječi s faksa, negdje pri kraju '80-tih: "Idite na tečaj informatike, trebat će vam..." Ma da, još i to.
E. Zato sam neznalica.
Do svega što sam došla, naučila sam sama.
Prvi put, došao je neki čovjek k meni doma, imala sam onaj prastari debeloguzi mali kompjuter, bijeli. On je ugradio program koji mi je tad trebao za posao, i došao mi pokazati kako o radi.
Skuhala sam kavu, on je sjeo, pokazao mi nešto, ajd sad ti, zamijenili mjesta, skopčala sam sve što trebam o poslu, unos, iznos, računi, kopije, bla bla...
U tom mijenjanju mjesta popila sam i svoju i njegovu kavu. :)
Dalje je išla samo nadogradnja, kako skidati nešto, kako dodavati slike, muziku, email, facebook..
Srećom kćer mi je imala u školi informatiku pa mi je pokazala mnogo toga, od kopiranja, ljepljenja, sto sitnica koje su joj išle na živce, al jebiga, trebalo mi je.
Tako se, pomalo otkrivalo sve više, pa shvatiš da zapravo sve piše, Nije trebalo bogznakakve pameti.
Prolazile su godine, znanje se dopunjavalo, usavršilo se shvaćanje upravljačke ploče, snimanje videa, prebacivanje s laptopa na mobitel, vrijeme zabavnog napretka. Ah.
I tako, piskaram ovaj blog zadnjih desetak mjeseci i ugledam "zarađujte na svom blogu"
Rekoh, zašto da ne, ajmo isprobat.
ZNAM da ništa ne znam!
Kaže, jednostavno je. Brzo gotovo. (Ne znam više koliko je mjeseci prošlo, ali od tog brzog i jednostavnog ni B ni J!)
Prvo i osnovno - a tu zapinje još dan danas - napravite svoju web stranicu. What? Kako? Čime?
Čitaj 'izrade sjajnih web stranica'. Čitam. Ne vjerujem. Ništa ne razumijem.
Skinite ovu datotehu html i stavite je na svoj blog. ?! Fakin' kud?? Stativa.
Čitaj ponovo, skužim šta je html i da to reba staviti između head i body - al kod mene NEMA ni head ni body!!! Otvorim html, a ono moja priča umjesto znakova! Stativa!
I onda kad sam jednom nešto od svega napravila i kaže ?provjeri na toj stranici' - otvori mi blog i kaže/piše- tu nema ništa.
Ouch.
Čitaj ispočetka. Holy crap!!! Još uputa. Prenesite www ili bez www; http ili https; domain i subdomain -what the hell is that?!; Otvori Search Console. Opet, potvrdite vlasništvo.
Preuzmite ovaj html dokument. Nije potvrđeno.
Od ljute huje ulupam u gornju traku https://jadranka.gee.blogspot.hr/ - i otvori mi se moj blog.
Eh, sad, mudrosti moja, to je blog, al to nije web site, jel.
Svejedno, prijavim se na AdSense, a tamo još milijardu problema. Uglavnom, nakon bezbrojnog čitanja ispočetka, blog je prihvaćen za AdSense. Pa ga treba urediti. Sati...dani....mjeseci....
Ostarit ću...A što je najbolje, u pomoći piše SVE, osim onog najosnovnijeg - kud dovraga zakeljiti tu html datoteku i kako dovraga verificirati vlasništvo!!!
Zadnje što je pisalo za potvrdu entiteta je : pokušat ćemo ponovno kasnije. He.
Nikad ne piše ono što me stvarno zanima. Npr - zašto mi sad zadnja dva posta ne prikazuje sliku kad objavljujem nego onaj glupi alat. I kad kliknem na njega, na to pitanje nema odgovor.
Ukratko, svaka riječ traži poznavanje nečega što svi drugi već znaju, i kladim se da je toliko jednostavno da bi osnovnoškolci to znali u klik-klik-klik-evo gotovo. Ali nemam koga pitati.
Za danas su mi oči bile dovoljno zaljepljene za monitor. Ćoravim.
Vraćam se na napikavanje Bubble Shootera.
Ili na Free Cell.
Odmorit tih par neurona što su još živi, zbunjenih neurotransmitera, smanjila mi se razina serotonina, dopamina, noradrenalina, a sinaptičke pukotine mi postaju crne rupe.
Jao, što sam blagi, nježan, skraćen problem opisala!
Barem danas nisam čula BAŠ ništa o politici; to se odnosi na onaj dio:
"Budite zahvalni svakog dana na nečemu"
E, pa, hvala!
Ili ono: "Što su to pomiješani osjećaji?"
- "Kad ti se punica razbije u BMW-u"
Živio crni humor.
Nema komentara:
Objavi komentar