Zaboravila sam, urbi et orbi, popričati o Božiću.
Koji je, umjesto Xmas - postao Xmess. Kaos u ime Krista.
Kažu, Božić je dan kada se slavi rođenje Isusa Krista. Kažu, bio je to jedan izuzetan lik, kad je odrastao. Činio sama dobra djela. Govorio mudro. OK, buni me onaj dio što mu je bog ćaća, pa onda - Isus je bog, sin svog ćaće koji je on sam i kojeg je on sam stvorio, pa ga (sebe) dao ubiti, tu je malo zbrka kao u meksičkim sapunicama kad glavni glumac shvati da je sam svoj deda.
OK. Stranu na šalu. Kažu, voljeli ga zbog pametnih savjeta, čuda (naročito zbog pretvaranja vode u vino, san svakog alkosa na planeti), blage naravi, uvijek staložen, ama sve najljepše vrline svijeta bile su u njemu i htio je da ljudi krenu njegovim putem. Putem dobra, razuma, ljubavi. Kažu.
E, sada, jedno jedino pitanje.
Ogroman dio vjernika uporno i na sav glas tvrde da su njegovi sljedbenici. Npr. u Hrvatskoj je navodno oko 90% vjernika, +/-.
Pitanje je: Kako bi svijet izgledao kad bi njegovi takozvani sljedbenici, pronositelji njegovih riječi i djela, živjeli i ponašali se u skladu s njegovim riječima? Ha?
Znaju li njegove riječi? Sasvim izvjesno - ne.
Ne sudite. Ne gomilajte bogatstva. Vršite dobra djela. Imajte ljubav jedni za druge. Budite hrabri. Živite čistog srca. Ne vadite mač. Opraštajte. Blaženije je davati nego uzimati. Ne uzdiži samog sebe.
I, što je najvažnije - ne činite drugome ono što ne želite da se učini vama.
Izostavljam one riječi o raju, "kraljevstvu nebeskom". Živimo sada, i živimo jedan život. Nećemo se sutra probuditi i postati druga osoba. Živi se za ovaj život. I za to se treba pobrinuti i pomučiti, a ne zbog obećanog raja. Ne znamo ništa o smrti.
Stavila sam Isusa kao primjer ovdje, jer su mnogima puna usta njegovog i božjeg imena.
Nitko ne živi po njegovim načelima.
Ako uđeš u trgovinu, posvuda su konvoji punih kolica. Svud cvile jingle bells, bljeskaju lampice svih vrsta, boja i dezena, potroši se novaca da bi se pola vanjskog duga RH moglo vratiti, petarde i topovi sa svih strana, kupuje se kao da će se za pola sata morati ići u atomsko sklonište na dvije-tri godine. I ako ideš samo po recimo, kruh i mlijeko, bolje ostani doma gladan na par dana.
Zamislite Zemlju punu dobronamjernih ljudi. Koji ne osuđuju sve i svakog tko je različit po bilo čemu. Koji ne ubijaju za svaku sitnicu. Gdje suci i odvjetnici rade po savjesti. Gdje liječnici liječe svim srcem. Gdje se mača ne laća i od mača ne gine.
Teško zamislivo.
Neprovodivo.
Jebiga, Jesus failed. Promašen je ceo fudbal. A i stari se malo zeznuo; možda zbog staračke demencije, pobrkao je lončiće.
Kad već kažu da je sve stvorio, mogao je to i bolje urediti.
A Hrvatsku je stvorio slučajno; Ups, malo previše asshole praška sam tu prosuo.... ma, nek se snađu...
Nisu. I nikad neće. Bog plače, psuje, Isus jeca (kog vraga je išao tamo na istok), sva tri mudraca su u samici, Marija otišla u Međugorje sagraditi novi Las Vegas.
Nije mi namjera vrijeđati ičije vjerski orijentirane osjetljive dušice.
Ali mogli bi barem progledati i shvatiti da se vlastito licemjerje ne gubi odlaskom (autom) u nedjelju u crkvu. Kažu, boje se boga; cijeli tjedan pijanče, tuku ženu, djecu, svađaju se sa susjedima za kvadratni centimetar zemljišta na kojem ni maslačak neće rasti, itd, itd...a onda se u nedjelju uguraju u prve redove u crkvi i sigurni su da su dobri ljudi kojima je sve to oprošteno.
I ne samo "obični" ljudi; tu su poslodavci koji ne isplaćuju plaće, tu su ubojice koji su godinama podmićivali odvjetnike da bi se izvukli od kazne, tu je cijela vladajuća garnitura postala već namještaj.... I sretni su što su na tv programu.
A u ponedjeljak opet po starom.
E, pa moja pokojna baba koja mi je govorila da sam zločesta i pokvarena zato što nisam krštena, zajebala se. Šta ću, ne lažem, ne kradem, ne zabijam noževe u leđa, volim pomoći.... eto, nemam ništa osim čiste savjesti i zdravog razuma.
I osim toga, u posjetu su mi jednom došli sestra, njen muž, dvoje djece, mama - i sve sam ih nahranila jednom paštetom i štrucom kruha. Još pamte!
Nije li to čudo? Ha?
Ne mogu još biti proglašena svetom, a ni neću; molim drugare antiteiste da nađu neki drugi izraz.
A kad umrem, pisat ću blog o smješnijoj strani smrti.
