Još jedna noć

Nova noć, ovaj put s kišom i dizanjem u 1 ujutro.
Odspavat ću po danu, koga briga.

Nego, naša draga poznanica otišla je malo do Maroka. Neka je, nije to problem.
Problem je što se nikad ne zna kad odlazi i kad se vraća. Meni je smiješno, ali - samo meni. Ako kaže "nazvat ću te u pola 3 u noći", nazove u 5 do 2. Pitaš kad se vraća, "misli, u subotu". "Ali opet će biti noć". E sad, jel to noć sa subote na nedjelju ili s petka na subotu, nikad se ne zna. Subota je prošla, ona se ne javlja.
 Mobiteli su nam uključeni.
Postoji mogućnost da javi "Ja sam kod Zadra" isto kao i mogućnost da se javi nakon pet dana, "malo sam produžila izlet". Onog 'mog' "čovjeka pod istim krovom" to pati jer ne zna kad i kako bi spavao. Ne znam kakvo je stanje u Maroku, da je ne bi možda ukrali i prodali za tucet-dva deva, pa ako se ne javi noćas morat ću kopati po stranim portalima.
Dakle, draga Lili, javi se, gdje si?

Ima jedna stvar s agentima telekomunikacijskih kuća koja je nepresušno vrelo smijeha.
U slučaju da ne dobijete slom živaca.
Srećom, imam živce do Saturna i natrag, pa sam strpljiva s tom intelektualnom nejači.

- Halo, ne mogu se ulogirati na HBO GO. Email s kojim sam se prijavila ne postoji, deaktiviran je, a lozinka je nestala. Što da radim?
- Hajde, probajte se prijavit'.
- Ne mogu, mail ne postoji, lozinke nema.
- Aha, samo malo. (pauza) Samo trenutak. (pauza) A te podatke ne možete pronaći nigdje?
- Ne. Treba se ponovno registrirati.
- Aha. (pročita email koji su dali za korisničku stranicu) Jel to taj?
- Ne. Taj je samo da uđem u račun, podatke.
- Probajte taj.
- Ne vrijedi, traži korisničko ime, to jest email i lozinku
- A jel vas traži username ili lozinku?
- Traži oboje, jer mail više ne postoji.
- Aha. Ovako, gospođo, budite mi na liniji dok ja nešto provjerim.
- Nema problema.
- (duga pauza)
- Evo, gospođo, kad ste se registrirali, jeste li koristili ovaj mail sa korisničke stranice ili neku drugu email adresu?
- Svoju.
- Mislim, ovu koju ste dobili od nas ili neku osobnu?
- Bila je osobna.
- Mh. Ajd onda ostanite mi na liniji, pa ćemo pogledati po pitanju lozinke pa da vam se ona promijeni, može tako?
- Ne znam koji mail je bio.
- (poklop, ne čuje) (pauuuuza)
- Evo me, gospođo, trebala bih mail koji ste koristili kad ste se registrirali.
- Mail adresa s kojom je bila prva registracija više ne postoji, deaktivirana je, treba napraviti novu registraciju s novim mailom.
- Dakle, vi sad niste sigurni jel to bila naša mail adresa ili neka koju ste vi ostavili, neka osobna, jel to?
- Osobna je bila.
- A da li mi možete dati tu adresu s kojom ste se registrirali pa da ja provjerim u sustavu?
- Mogu, ali ona se više ne koristi.
- Kako? Ajte molim vas, slovkajte mi tu adresu.
- (slovkam, nakon svaka 2 slova ona kaže 'dobro', 'aha'..)
- Dobro, a sad mi dajte neku drugu svoju pa da vidim što se može po tom pitanju napraviti.
- (dajem joj adresu koju nikad ne mijenjam)
- Dobro, budite mi još na liniji da ja to provjerim.
- (pauuuuuuuza)
- Evo me, gospođo, hvala puno na strpljenju, evo dakle provjerila sam, ta prva adresa koju ste mi dali je korištena za registraciju.
- Da, znam, ali ona više ne postoji.
- Vi se više ne koristite tom adresom??
- Ne. Deaktivirana je.
- A kada ste to deaktivirali?
- Možda ove, možda prošle godine.
- Aha, vi sad više ne možete pristupiti toj adresi ponovno?
- Ne. Ne. Ne.
- Bila je upisana ta adresa pa smo mi poslali lozinku na taj mail.
- Kažem vam da taj mail ne postoji. Deaktiviran je. Ne mogu mu pristupiti.
- Ostanite mi onda još na liniji da provjerim sa kolegama što se može dalje po tom pitanju.
- (opet pauuuuuza, pauuuza, tišina...)
- Evo me, gospođo, hvala puno na strpljenju, ovako, ja sam sad sve to provjerila pa ovako, pričekajte jedno 15 minuta pa da ja vidim mogu li se podaci poslati na tu vašu novu mail adresu, znate. Ako ništa ne stigne za 15-20 minuta, vi nas ponovno kontaktirajte, ja sam sad zapisala što smo sve radili; moram se konzultirati s kolegama može li se opet aktivirati na novoj adresi, pa ne stigne li sve za 15-tak minuta, nazovite opet. Hvala puno.

22 minute, 13 sekundi.

Za 14 minuta zove ona mene.
- Mi smo se sad čuli, jel tako?
- Da, da.
- Evo mi smo sad obrisali onaj mail koji se više ne koristi, pa ćete morati napraviti novu prijavu kao onaj prvi puta.
- Registraciju, jel
- Tako je.
- Jel se registriram sa svojim ili vašim mailom?
- Vi otvorite HBO GO pa tamo ..zapravo na našim stranicama dobit ćete podatke s našim mailom pa se na HBO GO prijavite sa svojim mailom, znate.
- (otvaram korisničke stranice) - Tu piše da je usluga aktivna.
- Jeste tu, gospođo?
- Da, otvorila sam korisničku stranicu i tu piše da je HBO GO usluga aktivna.
- Aha, odite tamo na korisničke stranice i prijavite se s našim mailom.
- Već sam otvorila. Piše da je usluga aktivna.
- I tamo vam već piše 'aktivno'?
- Piše.
- Dobrooo... Samo malo... (duga tišina) - A jel vam tu sad pišu neki podaci za HBO GO prijavu?
- Ne. Piše samo 'usluga je aktivna', 'deaktiviraj','parametri usluge'
- Dobro, ajd kliknite..
- Deaktiviraj?
- Dobro, može.
- Evo, usluga je deaktivirana
- A jel vam sad piše 'aktviraj uslugu'?
- Piše 'da biste ponovo aktivirali...'..
- Da li vam piše 'aktiviraj'?
- Ne. Nema toga. Piše samo 'usluga nije aktivna'
- (tišinaaaaaa)
- Odite na taj HBO Premium i kliknite na njega.
- Aha. Piše sad 'da bi aktivirali uslugu slijedite ove upute.'
- Aha, sad slijedite te upute i pojavit će vam se PUK i svi podaci koje trebate i onda se s tim prijavite na HBO GO.....
- (kliknula sam na te detaljne upute i prasnula u smijeh)- Piše 'žao nam je, stranica nije pronađena'
- (ponavljam joj detaljno kud sam kliknula, šta se otvorilo, što piše, 404, stranica nije pronađena)
- (tajac) - Ajde izađite i ponovo se ulogirajte.
- Dobro...odjava..prijava.. (sve radim ispočetka)
- Jel vam sad negdje piše 'aktiviraj uslugu'?
- Nema podataka s kojima bih se prijavila.
- Da li ste sada aktivirali na stranici?
- Ne mogu dobiti upute o registraciji jer piše 'stranica nije pronađena'
- Dakle, otišli ste na korisničku stranicu, da li ste tamo aktivirali?
- Ne mogu aktivirati; kad pogledam na upute, 'stranica nije pronađena'. Druge podatke nemam.
- Kad stisnete na ' aktiviraj uslugu'...da li vam piše tamo 'aktiviraj'?
- Piše: Kako biste mogli početi koristiti uslugu, slijedite ove upute. Kad kliknem na te 'upute', otvori mi se stranica - koja nije pronađena
- (još jednom joj čitam od riječi do riječi što piše, što mi se otvori, nemam parametre, baš kao djetetu u vrtiću, časna riječ)
- Dobro, a da li se sada možete prijaviti na taj HBO GO?
- Ahem...
- Dobro, niste dobili te podatke za prijavu?
- Ne. Nigdje.
 - A niste još aktivirali, neće vam prihvatiti aktivaciju?
- Ne, nemam nikakve podatke, nemam se s čim prijaviti i aktivirati.
- Dobro, a jeste li vi sad na našoj stranici? Jeste li pronašli uslugu HBO GO, da li vam negdje nudi aktiviraj'?
- NE. Piše 'usluga nije aktivna' (i onda ponovno čitam sve ono što sam već nekoliko puta pročitala, sve do onog 'stranica nije pronađena)
- Ajde molim vas ostanite mi na liniji.
- Hoću.
- (paauuuuzaaaaaa)
- (nakon nekoliko minuta na monitoru se pojavilo 'aktiviraj' i podaci za prijavu, uzdišem s olakšanjem, na sav glas)
- Evo me, gospođo.
- Upravo sam dobila podatke, 'aktiviraj' itd
- Da, da, to sam ja odavde, gospođo, napravila vama. (slavodobitno!)  Da li vam piše PUK taj i taj, a korisnički broj taj i taj?
- Tako je.
- Eto, to je to. S time ćete se sad prijaviti na HBO GO. Probajte upisat svoj mail. Slijedite samo upute i ako nešto ne bude u redu, čujemo se ponovno.

16 minuta 27 sekundi.

Nisam upisala gomilu 'dakle', 'ovoga', 'ovaj'.
Još uvijek mislim da se to moglo odraditi u 5 minuta.
Kad vam se javi Roberta iz Optime, naoružajte se strpljenjem ili -
- nazovite kasnije.


Vratila se Lili iz Maroka. Kao da je čula da pišem, nazvala je u 2:47.

Kiša i dalje pada.
Mirna noć.

minsko polje

Tako, jednu noć idem spavati u 4, da bih se iduću digla u 3.
Vremena za razmišljanje koliko voliš. Analizu, prisjećanja, izmišljanja.

Privodi se godina kraju, a ja samo otvaram nove ratne fronte; nikako da se ijedna zatvori.

Operirala sam koljeno treći put; na povratku kući prišije mi policija prekršajnu prijavu jer sam sa dvije noge i dvije štake stala na mjesto za invalide. Na 10 minuta. Podne.
Piši žalbu, naravno.

Odbila me komisija za invalidsku mirovinu, s nekim nebuloznim 'objašnjenjem' -
Iako ste potpuno nesposobni za rad, nema prepreka da idete raditi.
Ista komisija nađe u medicinskoj dokumentaciji razloge za potpunu nesposobnost za rad,  i razlog da moje zdravstveno stanje nije baš toliko trajno da bih bila nesposobna za rad.
Ja baš i ne razumijem; i to sad? -
Piši žalbu, naravno.

S tim da za 11 mjeseci moram doći ponovno na procjenu radne sposobnosti.
Sve, naravno, s novim papirima i nalazima.

Sjetilo me, T-com pošalje "krivu" uplatnicu s iznosom za 6 mjeseci unaprijed; kažu:- Oprostite, zabuna, ali iduću ratu ćete platiti tek u 11 mjesecu. Zatim stigne opomena s prijetnjom ovrhe da to nešto nije plaćeno 6 mjeseci. Plati.

Neki dan, raspoložena, odoh pročavrljati s nezakonitim. Zasjela k njemu u boravak.
U jednom trenutku upitam:
- Jesam li ja tebi zanimljiva osoba?
Kaže: - Pa tamo si u sobi, a druge su bile samo za seks.
Koji odgovor.
- Pa, šta ti misliš o meni? Jel me primjećuješ, doživljavaš?
Kaže: - Ja nemam mišljenje. samo gledam tko će mi šta napravit pa da smislim kako se osvetiti.
Opa.
Rekoh - Ja ti nisam prijetnja.
On: - Ne znam.
Ja:- Jel primjećuješ šta radim, moje radove, što radim po kući?
On: - A šta bi ti htjela, da skakućem okolo i vičem 'Joj, kako si ovo dobro napravila, joj, ovo ti je super'; šta ja znam šta ti radiš, ne vidim ništa.
- Pa ni ne tražim to, samo pitam primjećuješ li me?
On:- Ti si tamo u sobi, ja sam u boravku, šta te imam primjećivat?
Ja: - 4 godine, i više, ovdje sam s tobom dan i noć, pa valjda si me bar malo upoznao za to vrijeme?
On: - Ma da, kad se zbroji što ručamo zajedno i tu i tamo popričamo, nismo zajedno ni godinu i pol. Šta me tu analiziraš i ispituješ???
Ja:- Razgovaram s tobom.
On:- Razgovor je šta ćemo raditi popodne, šta ćemo kuhati; ja ni ne znam šta ću kad popijem ovu kavu.
Wow.
Rekoh:- Mogu li onda zaključiti da ti je svejedno jesam li tu ja ili bilo koja druga?
On:- Koja je tu sa mnom, pod mojoj je zaštitom dok je tu. ako misliš da ti je negdje drugdje bolje,slobodno idi.
Ja:- Dakle, kolega..
On:- Mi nismo kolege, nismo zajedno radili
Ja:- Dobro, cimeru..
On: - Nismo mi cimeri, ne dijelimo režije
Ja: - Onda, sustanaru..
On: - Nismo ni sustanari, nismo ni u vezi jer ne spavamo zajedno, ja sam tu, ti si tamo..
Ja: - Odavno smo riješili da ti voliš tv, ja ne volim, pa radim nešto u sobi
On.- Šta se stalno vraćaš na prošlost??

Itd.
Pojela govno.
Shvatila koliko sam mu bitna. Nula.

Još sam rekla:
- Znaš, ovo je stvarno ponižavajuće za mene.
- Ma da, a šta bi ti htjela? Ja sam svoje ponose odavno odradio. više mi ne treba.

Malo surovo i gadno, a budući da su mi sve fronte u punom pogonu, nemam kud.

Radi, nesposobna za rad, kronične boleštine koje idu samo na gore, novci koji mi još nisu vraćeni, policija koja mi puše za vratom, facebook koji mi napada mamu za sve što mi lajka, kćer na fakultetu s tonom problema, sud u jednoj ne-europskoj zemlji, licemjerne babe koje odjednom brinu "kako je njeno koljeno?" nakon što me izbace iz stana bez razloga i objašnjenja, susjedstvo koje ogovara i samo čeka da napravi neki rat...


Život je zanimljiva igra.
Na minskom polju barem postoje oznake.

Neki dan smo razmještali namještaj u mojoj sobi. Stalno ostavljam komade lubanje po ormarima koji nikad nisu bili tu.
I to me sjetilo na davnog prijatelja koji je prespavao kod mene; digao se usred noći i zaletio u zid. Zatim u prozor. Pa u krevet. Pa je pipajući došao do ormara. Nosom. Napokon je zaurlao:
- Pa gdje se, dovraga, ovdje izlazi van???


Zbilja, gdje se, dovraga, ovdje izlazi van?

bablje ljeto

08:30
Buđenje. Znoj.
Skidaj se, guli sve sa sebe, vruće je, pakao.

08:32
Sjedim u potkošulji, tajicama, čarapama, pijem kavu.

08:40
Oblačim majicu kratkih rukava. Zahladilo. Malo.

08:46
Na čarape dodajem termo čarape. Sad je hladno za noge.

08:51
Mičem lagane papuče, obuvam krznene zimske.
Oblačim gornji dio trenirke.

09:05
Ispod trenirke dodajem majicu dugih rukava.

09:22
Skidam majicu dugih rukava, ostajem u trenirci i majici kratkih rukava.
Skidam termo čarape.

09:35
Na majicu i trenirku navlačim debeli prsluk.
Vraćam termo čarape.

10:04
Pojavilo se Sunce.
Skidam prsluk.
Vraćam tanje papuče.

10:14
Oblak.
Navlačim majicu dugih rukava.

10:22
Vraćam majicu kratkih rukava.

10:24
Na majicu kratkih rukava navlačim majicu dugih rukava.
Zimske papuče.

11:00
Izlazim van.
Sunce prži, milijarda stupnjeva, kuham se.

11:03
Ulazim unutra, skidam sve sa sebe.
Ostajem u majci kratkih rukava, laganim papučicama.

11:07
Smrzavam se. Zatvaram prozor.
Tovarim na sebe sve nabrojane slojeve,
gledam grijalicu.
Upitnik nad glavom.

11:29
Čujem da nezakoniti pali klimu. Grijanje.
I on ima istih problema.
Zlurado cerekanje.

11:31
Otvaram prozor. Prsluk dolje.
Skidam termo čarape.

12:00
Podne mi je.

12:45
Nakon brzog kuhanja i klopanja,
maksimalno ugrijana,
sjedim u potkošulji, tankim čarapama, bez papuča,
rješavam sudoku.

13:01
Oblačim majicu dugih rukava.

13:03
Obuvam lagane papuče.

13:05
Skidam lagane papuče, mijenjam ih za tople.
Navlačim gornji dio trenirke.

13:15
Dodajem termo čarape i prsluk.
Zatvaram prozor.

13:23
Nezakoniti skida plinsku grijalicu s tavana.
Pali sva tri grijača.

13:40
Odlazim do boravka. Nezakoniti traži da mu smanjim grijanje.
Skuhala sam se; prevruće je to za mene.

13:44
Otvaram prozor u sobi, skidam gornji sloj odjeće.
Bacam termo čarape u najdalji kut sobe,
uz psovanje, naravno.

14:06
Zatvaram prozor,
obuvam termo čarape. Stavljam vunenu kapu.
Na meni je sve: i potkošulja i majica kratkih rukava i dugih rukava,
prsluk, tanke i debele čarape i zimske papuče.
Fino toplo!

14:14
Pasmater!
Otvaram prozor, gulim se ko bananu,
vruće mi je!

itd
itd
itd
.........


Otvaraj prozor
Zatvaraj prozor
Pali grijanje
Kuhaj se
Gasi grijanje
Skidaj se
Nula slojeva
Pet slojeva
Smrzavaj se
Oblači se


Sjedim tako, pišem, na meni dvije majice dugih rukava, prsluk,
bosih nogu....



Pa ti sad reci.....

Čemu prognoza vremena na tv-u?????



Baš si nešto razmišljam, dana 12. listopada, jel,
ako krenem van u svim svojim slojevima,
(a u količini istih prešišala sam i glavicu kupusa)
taman dok stignem do plaže,
ima šanse da sve to sa sebe rastavim na proste dijelove

i bacim se u more

da malo zaplivam i uhvatim boju.....

rolling - scrolling - slow - moving

Ne znam zašto, ali laptop me stvarno povremeno mrzi iz dna duše!

Da znate samo kako se mučim s njim, patim, čupam kosu; glava boli, oči peku, srce puca!

Neki dan je odlučio da mi najnovija noćna mora postane kotačić na mišu.
Otvorim stranicu, počnem čitati, a on - otkazao poslušnost. Uopće ne obraća pažnju na mene. Krene, kao, tri retka po zadanom sistemu, i onda - IHAAAJ! - veselja: zadrhti, stranica potrči gore - dolje, ne staje; totalni histerični napad. Zatim preskoči dvije trećine teksta, stane na dnu pa se vrati na početak. Tu dobije vizualne halucinacije i trzaje baš kao da gledam srednjovjekovni tremolo
neke violine ili kao da slušam Guns'n'Roses - 'Don't Cry' zadnjih par minuta, znate već - stvar koja nema krajjjjjjaajjjjjjajjjjjjajjjj... Stisnem enter da prestane; posluša me, ali - skrolanja i dalje nema.
Normalnog.
Ako otvorim facebook, pa pokušam čitati objave - mogu samo bespomoćno sjediti i gledati kako se sunovraćuje nekud u podzemlje ne znam čega, i stane valjda kad se umori.
Naporno, brate mili, do bola.
Dakle - ja odustajem.

"Uređaj radi ispravno" - kaže Mudri. Laže ko pas. (Isprika psima; tko li je samo izmislio ovu mudrost?!) NE radi. A jako dobro zna da smo si  miš&ja  ovako već godinama. I sad me pod stare dane tjera da se učim na touchpad!! A sve je naopako! A sve je osjetljivo! Muko moja; smijte se koliko god vas je volja, ali ovo je ubitačno za mene. Ako hoću prema gore, moram pomicati pločicu
prema dolje. Ako hoću dolje, vrti pločicu prema gore. Ne pločicu, nego prste. I to dva prsta. Čim jedan prst maknem, nešto se otvori. Pogubim se maksimalno; kao da učim voziti neko svemirsko vozilo. Nema više kvačilo - kočnica - gas. Ma i automatik sam svladala od prve, bez kvačila, i to Merzedes M5, ali ovooo....

Eto. Moram se požalit. Moram. I - grrrrrr. Mučim se.

Ajd da i vas pitam - čim isključim laptop i poklopim, sjetim se što sam htjela pogledati.
Svaki put. Jesam li to samo ja ili je normalno raširena pojava?

I tako, sad mi je lakše. (lažem) Nedavno sam napravila uzbunu svom internet provideru; budući da ionako imam pretplatu na sve vrste problema sa telekomunikacijskim tvrtkama, to je postao ritual.
Još dok je kotačić na mišu bio normalan, mirne duše surfajući bez brige i pameti, odjednom - hop! -nema interneta! Brzo, dijagnostika sustava, mrežne veze, bla bla, Windowse pomagaj - interneta nema! Odmah na mobitel, korisnička služba, pljuni u šake, uvo, očisti jezk, ajmo.
Dobar dan, izmišljeni, meni nema interneta. Evo vam ime, broj telefona koji nemamo već godinama, imamo samo tv i internet koji često nemamo - koji se sad opet vrag desio?? Strpljivi Izmišljeni nešto radi, provjerava, kaže da je sve u redu. Ma kako može bit u redu kad ja nemam internet?? Pita on, ljubi ga baba, a jel vam televizor radi ispravno? Znate već da tv ne gledam, pa rekoh - samo časak da trknem u boravak pogledati.....

....kad tamo...

Nezakonitom se prispavalo. Pa je, umjesto da pruži desnu ruku i dohvati daljinski, ispružio lijevu ruku i sve skupa ištekao iz struje.
😂😂😂
Normalno da nemam internet!
Onda smo se Izmišljeni i ja lijepo ispričali, nasmijali, popričali o rodbini i ljetovanju, ispozdravljali do idućeg susreta - rekoh, toliko ratujem sa svima njima da si već šaljemo rođendanske čestitke koliko dugo se poznamo.
Koristim priliku da ga i ovim putem pozdravim ❤

Uspjela sam zaratiti i sa hp ekspresom. Pošiljka mase 318 g bit će uručena u srijedu do 10 ujutro. Bio je ponedjeljak. Platim ravno 56 kuna, ali, ajd, kažu da su profesionalni, pouzdani, savršeni, preživjet ću. Morgen malo, dakako. Pošiljka je bila jako bitna, ogromno iznenađenje, i njeno uručenje se dočekivalo na skajpu, sva logistika je u srijedu u 10 ujutro bila savršeno usklađena, svi na mjestima,
napetije od CSI Las Vegas.
Pošiljke nema.
10:50 prvi put zovem poštu. Pošiljka preuzeta u 8:00 u utorak, prevežena u Zadar. Zovem centalu hp Zagreb, sad će oni provjeriti gdje je, bla bla, sad ćemo vas povratno obavijestiti. Laž. Koriste onaj 072 broj koji se i-te-kako naplaćuje. Podne. Zovem hp Zadar, jedno 6 brojeva, jedna ljubazna teta kaže da je pošiljka došla u Zadar i da je otpremljena put Bjelovara. What?? Pa šaljem je u Viroviticu!
Pa tamo je valjda prvi veći prihvatni centar. Zovem Bjelovar, Viroviticu, Zagreb. Svaki put mi obećavaju povratnu informaciju. Osim onog tipa koji je rekao "a šta vam ja sad mogu, čekajte".
Usput tipkam mailove, prosječno jedan na sat, uredno dobivam 'no-reply odgovor' - hvala, javit ćemo vam se. Nikad. A moji mailovi sve ljući i ljući. A oni sve više šute!
Njihovo radno vrijeme je do 21:00 i zadnji mail šaljem u 20:45. Pošiljke nema.

U četvrtak ujutro je netko dostavio pošiljku bez prethodnog poziva. A ja sam dobila mail u kojem stoji da kod njih piše da je pošiljka uručena i da ako smatram da nije, nek pošaljem potražnicu pa će oni u roku 30 dana pogledati gdje je. Samo sam odgovorila: "Baš kao da pričam kineski s Mađarima. (ili obratno) Vrlo ste vjerodostojni."

Da ne mislite da ja samo ratujem okolo (ha, još nisam ni spomenula onih par tisuća što sitnijih, što krupnijih borbi i ratića), imala sam cijeli mjesec i veselih trenutaka.
Na primjer, dobila sam neku alergiju koja je izgledala kao da me ugrizao mutant komarac od tri tone koji je, jadan, na samrti od izgladnjelosti. Doktor je lijepo sročio "Gospođo draga, ja bih vas, lijepo, malo bocnuo...u guzu...to jest debelo meso..mislim, dao bih vam injekciju...ako ste za.." Mislim si, pikaj, bockaj, radi što te volja, samo - spašavaj!! Spasio.
Dobila sam duplu. Za nekoliko dana dvije. Jedna je bila nagradna. Za vjernost.

O ratu oko te alergije neki drugi put. Nažalost, opet sam u pravu. 😜

Ostajte mi veseli, život je igra.

sjećanje

Cijeli dan razmišljajući

Razradivši plan,

Vrlo dobar plan

U tom trenutku.

Dugo, dugo pismo....

Kuća

Pogled na facebook

Slika koja kaže

'Goodbye cruel world'

Smireno

Sve je jasno

Bez straha, bez grižnje savjesti

Ove će me još umiriti

Ima par kartica, bit će dovoljno

Uh, gorke su

Na stolu su kolači

I pečena bundeva

Slatka

Pomažu sakriti gorčinu

Ove žute smanjuju otkucaje srca

Trebat će ih podosta

Voda, puno vode

Ove plave razrjeđuju krv

Postat će prozirna

Ima još dobra zaliha, fino

Ove narančasto - bijele kapsule

Ubijaju depresiju

Pa to sam ja

Antipsihotici, zašto ne

Usput

Nek' se nađu

Neće bit' od viška

A ima i zelenih Normabela

Dobro je

Tablete za spavanje, jake

Puno tableta za spavanje

Spavat ću dok se tijelo bori

Zaslužila sam mir

Cigareta

U miru

Spokojno

Laku noć, svijete

Bila sam

Prošla sam

I dovoljno je

Nesvijest

------------------------------------------

Bolnica

Zašto me gnjave?

Igla u ruci

Grlo peče

Voze me

Gola sam

-------------------------------------------

Pogreške

Puno pogrešaka

Na kraju

------------------

Gdje je?

Zašto još spava?

Pola pet popodne

Nagazili su kroz spuštenu rampu

Hitna me ispraznila

A trebalo je još možda

Sat, dva

-----------------------------------

U sobi sama

S ljudima

----------------------------------

Djeca me mole

Obećaj da nećeš nikad više

Obećajem

Strah nećakinja

Bijes kćeri jer

Rekla sam joj da me ne treba više

Očaj i strah majke

Mogla sam joj umrijeti u krevetu

A da i ne primijeti

Neće me buditi

Brižna

Neka se odmorim

---------------------------------

Boli me njihova bol

I zaista neću više

------------------------------------------------

Sama sam

--------------------------

2013.

nahrani svinje i ništa ne diraj

Netko je maknuo nulu iz mojih 50 godina!

Istina, dok sam bila mala, uvijek se našao zidić ili bilo kakva prepreka u visini mojih potkoljenica, i uvijek je sve to čekalo samo da naiđem i zapnem. Stalno su mi te kosti bile kvrgave i pune šljiva, ali tko gleda kud hoda kad je tako mlad.

Dakle.
Hodam okolo puna ogrebotina, masnica, sasušene krvi, kao da šetam kroz divlje kupine triput dnevno! Nezakoniti mi je rekao: "Nemoj ići nikud; kad te ljudi vide pitat će - šta ovaj radi toj ženi?"

Navigacija mi se poremetila, razmišljam dal da kupim bijeli štap ili hodalicu.
Danas ujutro sam rekla: "Nema me, ne traži da išta radim, ne izlazim iz sobe"
Kaže - "OK, kad si trknuta u glavu"
I jesam.

Sinoć, nakon tuširanja, ostavim vrata kupaonice otvorena, da se osuši pod. Ugasim svjetlo. Za pola sata idem po nešto u kupaonu, u mraku; svjetlo se pali lijevo od vrata. Naravno, vrata se otvaraju na lijevo. Naravno da sam zaboravila da su vrata otvorena.
I - KRES!!!! Čvrga na čelu iznad lijevog oka, bolno lice i natekla brada.

Smijem se, ne psujem - pa zaboga ako zadnjih par mjeseci nisam navikla na sve te tragikomedije, neću nikad.

Par dana prije toga, isto mjesto, vrata otvorena, držim ih desnom rukom a iza vrata je veš mašina, nešto tamo tražim i - ostavim cijeli nos na vratima. Ljudi, kako to boli! A kako sam precizno baš cijeli nos naciljala naljepit na to tvrdo drvo! I još si pridržala vrata!!

Dalje. Čelenkom sam tako kresnula u napu da sam je uključila na trojku; nisam taj tren stigla skopčat šta to zuji. I inače, četvrtina lubanje mi je ostala na toj napi. Namještena na pravoj visini, majke sam joj se napsovala tijekom godina, i njoj i njenim tvrdim, oštrim rubovima.

Sezona je, stigli prijatelji na ljetovanje. Zašto da idem do njih na kavu kroz vrata, okolo, kad mogu lijepo prekoračiti ogradu.
Aha.
Beton, kamen, stepenica, cigla...Sve je to moje, i sve je to ostavilo uspomenu na meni. Najnovija krvava ogrebotina čak ima četvrtasti oblik. Dio je već ljubičast, napreduje.

Dragec doga digne šapu, ne stignem je uhvatiti rukom, eto dvije autoceste na oba koljena. Znate, oštre su mu pandže iako je nježan i pažljiv. Malo krvave ljubavi.

Nedavno nosim kantu punu vode, bilo je skoro 10 litara, s plemenitom namjerom da zalijem cvijeće. Samo ta jedna stepenica bila je dovoljna da poletim. Oba skočna zgloba, oba koljena, lakat i dlan poderani, krvavi. Susjed gleda i u tom dugotrajnom događaju stigne pitati "Kaj to delaš??" I ja stignem i odgovoriti - "Pa padam, vidiš!" Hoćete li mi vjerovati da sam uspjela sačuvati punu kantu vode i da se ni kap nije prolila?

Porijeklo mnogobrojnih dokaza o udarcima, ogrebotinama, šljivama niti ne znam. Samo se stvaraju.

Mali prst na nozi je nepogrešivi detektor tvrdih ćoškova, funkcionira naprosto savršeno.

Da, ovaj stol ima jednu ladicu s desne strane; ima tu i moje glave i nogu i pričepljenih prstiju.

Život me naučio da prozore otvaram samo na kipu. Jer širom otvoren prozor nepogrešivo nalazi glavu. A TE boli mi je dosta.

Prije sam živjela u potkrovlju. Tvrde kose grede posvuda. Naučila sam se šuljati pognuta po stanu. Učenje je bilo bolno.

Kao i konoba u kojoj sam radila nekad; imala je u sredini komin, ložila se vatrica, niski stolčići za ugodno druženje. Ugrađena ventilacija i visina onog 'krovića' metar i 60. Debele tvrde grede, taman smještene da nikad ne zaboraviš gdje si bio. Koliko puta se desilo da čovjek lijepo sjedi uz vatricu, završi s pićem, digne se da krene i još se brže skljoka natrag na stolicu. Naravno da zaboraviš da ti je dvaest kubika drveta nad glavom i ne možeš promašiti. I tamo mi je dobar postotak lubanje ostao.


Još sam dobro i normalna, srećom i prirodno sam udarena, pa je ovo samo kvalitetna nadogradnja.

I pričam ja tako danas svoje dogodovštine, završim razgovor, dižem se sa stolice i sama sebi stanem na palac i skoro popunim sobu.

Kao što kažu - nahrani svinje i NIŠTA ne diraj i ne radi.

spavanje bez voznog reda

Da bih se rano digla, zaspala sam prije ponoći, uključila budilicu u 8:12, i evo, već u 2 sam na nogama. Kava, naravno. Psi u daljini. Svađaju se, čuje se 6-7 glasova.
Mirno sam spavala i tad se čulo kucanje po drvenim vratima: "Halo? Halo!" Skočila sam iz kreveta,
opsovala, izašla van i vidjela da nikog nigdje nema. Nitko ne kuca i ne haloliče.
I dok bi se svaki normalan čovjek vratio u krevet, ja sam potpuno budna.
Stignem odspavati još rundu od 5 do 8.

Kad bi to bilo sve! Ali - jok - više je pravilo nego iznimka. Ili odem spavati u 5, ili uopće ne odem, jer mi se ne da, ili zaspim u 10 navečer pa sutradan do podne. Ili legnem u 7 kad se drugi bude. Ili se probudim u 4. Ili 5. Ne vraćam se u krevet. Nekad zaspim popodne, od 2 do 3, nekad od 6 do 9.
Jučer sam rekla, opet, - nek ide k vragu; ili će se regulirati ili ne. Ne pomažu ni tablete za spavanje, isto je s njima i bez njih. Voznog reda - nema.

I tako, provirim u statistiku bloga i odlučim provjeriti koji to URL-ovi vode na moj blog.
E, pa, hvala ti Google što me šalješ pod "slobodne žene za seks". Ne mogu reći da baš razumijem. Od preko 5500 očiju nacrtanih na mojim postovima i gomile zemalja pod nazivom 'auditorij' sve si mislim da ovo pišem isključivo za sebe. I par frendova. Dobro, ima ljudi koji uguglaju baš ovaj blog, primijetila sam, I jedno 15 čitatelja na Google +.

Usput, nisam 'slobodna za seks'.
Da jesam, ne bih sjedila za laptopom i pisala svakakve zgode i nezgode. 😂
Kad budem - dat ću oglas. 😜

Kad već pišem, imam par novih zgoda koje su me od srca nasmijale.

Neku večer, nezakoniti zaspao pred televizorom. Dođem do kuhinje, on nešto mrmlja.
Kaže, ide spavati u sobu, ali prvo - "daj mi prašak od mrtve tablete" Ha? Što si rekao??  -"ma, onaj prašak od mrtve tablete.." Najdraže mi je ovo trkeljanje u polusnu! Pitam, šta je to? -"ma znaš, ja si zdrobim tabletu, pa brže djeluje..." Dobro, nije to problem, znam ja zdrobiti tabletu; ali - koja ti je to "mrtva tableta"?????" Ona za bolove... - Čuj, stari, šta si ti popio? - "Onu za spavanje i Normabel"
😂 - I trebaš tabletu protiv bolova? Šta te uopće boli?? - "pa ništa" Ajde, diži se i tutanj u krevet!!
Preživio je i odspavao do jutra. Hihihihi.

Druga stvar, kad doma imaš nekog tko se razumije u vatru, eksplozive, noževe, naratovao se u životu, pa je specijalac u svim pogledima i kad se sprema van prešiša i tri mladenke brinući o svom izgledu, ne misliš baš da će puno toga napraviti bez razmišljanja. Ako pogriješiš, utopi te u žlici vode.
E, tako se nezakoniti spremao van, obukao, prekomjerno naaksao ili naoldspajsio, što je već u blizini, obrijao glavu, stao pred ogledalo da provjeri opći dojam i - gle čuda - viri par dlaka iz uha. Oba.
Onom malom stroju za šišanje tih nepoćudnih dlaka iz noseva i ušiju je krepala baterija, ali nema vremena za promjenu, pa čovjek od akcije uzeo upaljač i kresnuo pored uha. Znamo da alkoholne pare i vatra izazivaju zgodnu reakciju, pa mu je naglo zasvijetlila glava, čulo se VUŠŠŠ i brzo je dlanom zagrabio vodu i stao se zalijevati po uhu "Jebomajku, al se užarila naušnica!!" Pa, umjesto da je malo pričekao da alkoholne pare iz dezodoransa ishlape, brže-bolje je VUŠŠŠ i drugo uho.
Crven, spaljen i blesav (i mokar) otišao je van, čudeći se sam svojoj gluposti. Ali, to nije sve! Dlaka nema ni u tragovima 😂. Malo me čudno pogledao na pitanje "a šta je s dlakama u nosu?"
(iščupao ih je golim rukama, hahaha)

😂😂😂😂😂

PS. 'Zločesta susjeda' je provela par dana u bolnici. Za to vrijeme, tulum je bio svakodnevan kod njenog muža, čulo se nadaleko. Sad se vratila i ne prestaje se kikotat onim svojim groznim prodornim glasom. Vidjela sam danas, tj. jučer, Fućkalo kako NE fućka i ušuljava se u svoje dvorište. Nije prošlo dvije minute, ovi su se već zaljepili na ogradu. NE možeš im pobjeć. NE možeš se sakrit. NE možeš proći nezapaženo. Terasa je zakon; zasjednu gore i vrebaju žrtvu. 😖

PPS: Ovi iz Fortrade i Forex muljaže dosađvali su slanjem mailova. Nakon što sam napisala "Još jedan mail i National Fraud Intelligence Bureau će vam se javiti".
Zamisli, prestali su!


PPPS: Još čekam odgovor HZMO-a na papirologiju predanu 01.02.2017. Švorc sam.

Kad je već 5 sati, vrijeme je za kavu No°2.

nekoliko nečega o nečemu

Tako, pustivši mašti na volju, promatrajući svijet oko sebe, pade mi gromoglasno na pamet jedna činjenica.
U ovoj klero-fašističko-lažno-nenarodnoj državi, koja se kune u maltene stodvadeset posto kršćanske pučadi,samo je jedna stvar bitna, i od nje kreće sve što je dovelo do toga da kažemo da u takvoj zemlji živimo.I vrlo je jednostavno:

Ono što kažu da je Isus rekao: "Kad vas netko udari, okrenite i drugi obraz".
E. Ovdje to glasi: "Imajte uvijek barem dva lica i izmjenjujte ih prema potrebi".

Stvarno jednostavno, efikasno, prikladno. Koliko dvoličnjaka NEMA u javnosti? Ha?

Pa nek ispadnem i šta-ja-znam, komunističko-jugo-nostalgično-antihrvatsko-bla-bla unutarnje-neprijateljsko-smeće, ovo je ipak istina. 🔁

Ajmo dalje. Kud i šta je mislio rahmetli Tuđman kad je zvao Bosance da se izjasne kao Hrvati pa da nasele ovu zemlju, bogati, "nek bude Hrvata".
E pa nisu Hrvati nego su Bosanci. Ne govorim o izbjeglicama, naravno, rat je bio jeziv. Nego o ovim pobjeglicama koji nisu vidjeli ni metak ni sirenu za uzbunu, nego su naprosto došli ovamo, dobili zemlju, kuće, socijalu. I oni sad raspalili pucnjavu, petarde, psi uznemireni, mještani lude. Čemu pucnjava? Uskrsu? Veselju što iznajmljuju svoje kuće po BiH, dobivaju socijalu i tu i tamo, dječje doplatke i invalidnine na osnovu PTSP? Pit-ist-i-pit? Post-traumatski-stresni-poremećaj? Zašto nisu nakon rata dobili lijepo "Izvol'te, zemlja vam je slobodna, možete ići kući"? I cijelo vrijeme slušaš "moja lijepa Bosna", "ah, što je tamo lijepo" - a kad kažeš -"pa šta onda ne odeš tamo??" - eeeee, nema privilegija.....
Imam prijatelja porijeklom iz BiH, divni ljudi, volim ih, Vrijedni, razumni, brižni; ljudi koji su mi obogatili život. I ovo se ne odnosi na njih. Odnosi se na poremećene, nekulturne pojedince koji bacaju kosti poslije ručka preko ograde, koji su nekulturu donijeli u punom sjaju, koji SAD pucaju. 2017. godine.
Jesam li opet anti-element?? 💬

Next. Susjedi iz pakla. Želim da mi dođe Bob iz "What about Bob?" Idu od kuće do kuće, muž & drugotna, vise po ogradama, fektaju gdje god šta mogu. Onda se uvuku ljudima na terase i ne daju se otjerat. Gledaju gdje će kome šta podvalit ne bi li dobili kakvu odštetu. U ovo dvorište ne smiju ni pogledat jer je ovo utvrda neprobojna. Neki dan se babe počapunjale, orilo se valjda do Dubrovnika - još jedni susjedi su ih se riješili, napokon. Znatno se smanjio broj dvorišta u koji im je ulaz dopušten (još malo). Posvadili su sve sa svima; vjerujte da su ljudi s kraja ulice dali kuću na prodaju samo da ih ne moraju više gledat! Tako, od danas friške novosti: ulični Google se smjestio na svoju terasu na katu, otkud imaju pogled na svačije dvorište. Imaju foru da, kad ugledaju da netko dolazi u svoju vikendicu, zakelje se za čovjeka i prije nego što izađe iz auta i raspakira se ili odmori od vožnje, uz pitanje "A štas'mi donio?". Pa kad netko kaže - "jadni ljudi, ovi im ne daju disat" - ne pada mi na pamet žaliti te "jadne ljude" - ako se nisi u stanju riješiti napasne budale, sam si kriv. Heh, svi samo bježe. Al od munjenog masažera ne možeš se sakrit! 😜

Još jedno. Nakon što je nemuža u snu izudarao pas, odvukao mu sve pokrivače, rasturio mu želudac trznuvši u snu, onako jadan i prebijen zatražio me čašu vode. Psa sam pustila van, njemu donijela vodu i usput mu gurnula prst u oko. 😂
A onda se pas vratio, napravio neopisivu buku hrdajući suhe krokete-brikete iz limene posude i polapavši pol pipe vode s nogu, vratio mu se u krevet pregazivši ga preko nogu. I još mu stavio dupe pod nos. Bilo je negdje 4 ujutro; možda jednom prestanem plakat od smijeha. Nezakoniti je samo promrmljao "ja si moram naći kuću". 😂😂😂

Znate da vas volim, jel? 💖

malo svakodnevnog mrnđanja plus urnebes

Da ima načina da se odraslom čovjeku zabrani da jede med i pekmez, prva sam koja bih to napravila.
Kad se ujutro dignem i odem skuhat kavu, priljepim se na sto mjesta. SVE je ljepljivo. Radna ploha, krpe, žlice koje stoje slobodno okolo na toj plohi, krpa, pod, kuhalo za vodu. Čak i moja šalica, prazna. Veće i manje kapi meda zlate se svud naokolo. Plus, naravno milijarde mrvica kruha.
Ako nije med, onda je pekmez. Ista stvar. I načet tetrapak mlijeka koje se nikako neće vratiti samo u frižider.

Najbolje je što za dva sata kaže - Ja danas ništa nisam jeo.
Od tog 'ništa' najprije moram oribat kuhinju da napravim kavu.
I, također, nema načina da se ne prolije voda iz kuhala. Nema načina da vrećice od čaja, potrošene, odu u smeće. U najboljem slučaju, odu pored kante, na pod.

Još ne popijem prvu kavu kad počne - Ja sam gladan. Šta ćemo kuhat?
Muškarci su uvijek gladni. Uvijek! A ja imam termita u kući. Kad god nešto tražim da gricnem - nema. Narežem kruh, ujutro ga nema. Idem pravit palačinke, nema mlijeka. Krenem namazat Margo - nema. Idem uzet malo jogurta, nema. Keks- nema. Zadivljena sam.

Večeras sam ispekla hrpu palačinki od cijele kile brašna. Baš me zanima koliko će ostati do jutra. 😂

Najdraže mi je kad ON objavi da će sutra skuhat ručak. Nestanem, i samo kažem - pozovi me tek kad bude gotovo. Kad vikne "gotovo je!", to samo znači da je ručak gotov. To jest, nema na stolu ni tanjura, ni pribora, nit je kruh izrezan, nit je salata spremna.... Moram malo razzmisliti, nešto radim pogrešno, naime, kad ja pravim ručak, pozovem ga tek kad je sve na stolu, čak i nagrabljeno u tanjur da se hladi, uz sve dodatke koji su potrebni.
I još moram suđe prat, jer se on "umorio kuhajući". Kad ja kuham, onda se kaže - ti si kuhala, ti pereš i suđe. Neću reći da on ne pere suđe, on ga ne pere samo poslije jela.

Mislim, nije nikakva mudrost oprati suđe, nije to nuklearna fizika i nije mi teško. Ne znam bih li to podvela pod zezanje jer ipak mi se ne da to raditi svaki put. Ajd, ja bar ne razbijam.

--------------------------------------------

Jedna druga priča me zabavlja danima. Lunjala sam po internetu, i nađem Military Watch, pored njega slikan neki Ramboid, još akcija, pa rekoh -pošto je Šreku uskoro rođendan (a on te military stvari jako voli) ajd da mu naručim jedan. Dođe military watch za dva dana, kad ono - nit je kao na slici, nit mu ide oko ruke, na slici je već nego u stvarnoj veličini - kog bum vraga s tim. Pitam dotične da mi vrate pare, kažu oni il nek im napišem IBAN ili mogu zamijeniti nešto u istom iznosu. Najprije sam htjela da mi vrate te 104 kune (s dostavom), a onda sam našla nešto to je Šrek dugo tražio - uloške za cipele od memorijske pjene; on sav sretan, i sad da dopunim iznos, nađem krasnu ogrlicu s plavim privjeskom, ženski tanki sat s kožnom narukvicom, i 'seen on tv' onaj "Magic hair set" (to je gratis, zatražih dva seta).

I stiže danas paket. Paket iznenađenja. Na kraju smo plakali od smijeha. Naručila sam ogrlicu s plavim privjeskom. Došla je sa žuto-srebrnim. Ili, zlatno-srebrnim.
Sat koji je trebao biti crn sa crnom kožnom narukvicom, došao je roza. Ne možeš ga omotati oko ruke, ne radi, Probala sam promijeniti bateriju - i dalje ne radi. Igrala sam se dugo, ne ih li ga nekako stavila oko ruke, ama, mission impossible! 😂
"Magic hair set" se sastoji od jedne kopče. Tu me reži ako preživi jednu pundžu 😂
Upadne Šrek, kaže - Bit će dobri bar ovi ulošci!
Kad se vratio sa šetnje sa Dragecom, pokazao mi je te savršene uloške od memorijske pjene tanke ko dva lista iz biblije. Ništa tu memory. Idući put ću naručit madrac za uloške za cipele, nakon deset minuta šetnje bit će taman.
Ovo je bilo najisplativijih 104 kune ikad potrošenih, jer za te pare ovakvu zabavu ne možeš dobiti nigdje! Naposto, neprocjenjivo!

Odem im na stranicu, odmah me pozdrave, imenom, a ja im kulturno napišem:

"Upravo sam donijela naručeni paket i zaista sam iznenađena brzinom kojom je stigao.
Imam samo jednu zamjerku, što je ogrlica umjesto plave došla žuto-zlatna.
I što je moj crni kožni sat došao u roza boji. Ne ide oko ruke, ne radi. Ulošci će valjda biti dobri. Da, i nisam očekivala da je "magic hair set" set od jedna kopče. Jako smo zadovoljni kupovinom kod vas i svakako imam namjeru nastaviti ovdje kupovati."
Tad se agent nazvan Ozren izgubio, a došla je poruka "ocijenite razgovor"
Dobili su palac dolje i komentar "Zašto mi Ozren nije ništa odgovorio? Inače bi bio palac gore"


U moru gluposti koje nam serviraju svakodnevno, našao se dan za čistu zajebanciju. Ne pada mi na pamet da to šaljem nazad, Između ostalog imaju set za golf dok si na WC-u, da ti ne bude dosadno i da ne buljiš samo u mobitel i čitaš natpise s raznih prašaka.....
Nisam ja zlopamtilo nit gledam na takve sitnice.



nu