spavanje bez voznog reda

Da bih se rano digla, zaspala sam prije ponoći, uključila budilicu u 8:12, i evo, već u 2 sam na nogama. Kava, naravno. Psi u daljini. Svađaju se, čuje se 6-7 glasova.
Mirno sam spavala i tad se čulo kucanje po drvenim vratima: "Halo? Halo!" Skočila sam iz kreveta,
opsovala, izašla van i vidjela da nikog nigdje nema. Nitko ne kuca i ne haloliče.
I dok bi se svaki normalan čovjek vratio u krevet, ja sam potpuno budna.
Stignem odspavati još rundu od 5 do 8.

Kad bi to bilo sve! Ali - jok - više je pravilo nego iznimka. Ili odem spavati u 5, ili uopće ne odem, jer mi se ne da, ili zaspim u 10 navečer pa sutradan do podne. Ili legnem u 7 kad se drugi bude. Ili se probudim u 4. Ili 5. Ne vraćam se u krevet. Nekad zaspim popodne, od 2 do 3, nekad od 6 do 9.
Jučer sam rekla, opet, - nek ide k vragu; ili će se regulirati ili ne. Ne pomažu ni tablete za spavanje, isto je s njima i bez njih. Voznog reda - nema.

I tako, provirim u statistiku bloga i odlučim provjeriti koji to URL-ovi vode na moj blog.
E, pa, hvala ti Google što me šalješ pod "slobodne žene za seks". Ne mogu reći da baš razumijem. Od preko 5500 očiju nacrtanih na mojim postovima i gomile zemalja pod nazivom 'auditorij' sve si mislim da ovo pišem isključivo za sebe. I par frendova. Dobro, ima ljudi koji uguglaju baš ovaj blog, primijetila sam, I jedno 15 čitatelja na Google +.

Usput, nisam 'slobodna za seks'.
Da jesam, ne bih sjedila za laptopom i pisala svakakve zgode i nezgode. 😂
Kad budem - dat ću oglas. 😜

Kad već pišem, imam par novih zgoda koje su me od srca nasmijale.

Neku večer, nezakoniti zaspao pred televizorom. Dođem do kuhinje, on nešto mrmlja.
Kaže, ide spavati u sobu, ali prvo - "daj mi prašak od mrtve tablete" Ha? Što si rekao??  -"ma, onaj prašak od mrtve tablete.." Najdraže mi je ovo trkeljanje u polusnu! Pitam, šta je to? -"ma znaš, ja si zdrobim tabletu, pa brže djeluje..." Dobro, nije to problem, znam ja zdrobiti tabletu; ali - koja ti je to "mrtva tableta"?????" Ona za bolove... - Čuj, stari, šta si ti popio? - "Onu za spavanje i Normabel"
😂 - I trebaš tabletu protiv bolova? Šta te uopće boli?? - "pa ništa" Ajde, diži se i tutanj u krevet!!
Preživio je i odspavao do jutra. Hihihihi.

Druga stvar, kad doma imaš nekog tko se razumije u vatru, eksplozive, noževe, naratovao se u životu, pa je specijalac u svim pogledima i kad se sprema van prešiša i tri mladenke brinući o svom izgledu, ne misliš baš da će puno toga napraviti bez razmišljanja. Ako pogriješiš, utopi te u žlici vode.
E, tako se nezakoniti spremao van, obukao, prekomjerno naaksao ili naoldspajsio, što je već u blizini, obrijao glavu, stao pred ogledalo da provjeri opći dojam i - gle čuda - viri par dlaka iz uha. Oba.
Onom malom stroju za šišanje tih nepoćudnih dlaka iz noseva i ušiju je krepala baterija, ali nema vremena za promjenu, pa čovjek od akcije uzeo upaljač i kresnuo pored uha. Znamo da alkoholne pare i vatra izazivaju zgodnu reakciju, pa mu je naglo zasvijetlila glava, čulo se VUŠŠŠ i brzo je dlanom zagrabio vodu i stao se zalijevati po uhu "Jebomajku, al se užarila naušnica!!" Pa, umjesto da je malo pričekao da alkoholne pare iz dezodoransa ishlape, brže-bolje je VUŠŠŠ i drugo uho.
Crven, spaljen i blesav (i mokar) otišao je van, čudeći se sam svojoj gluposti. Ali, to nije sve! Dlaka nema ni u tragovima 😂. Malo me čudno pogledao na pitanje "a šta je s dlakama u nosu?"
(iščupao ih je golim rukama, hahaha)

😂😂😂😂😂

PS. 'Zločesta susjeda' je provela par dana u bolnici. Za to vrijeme, tulum je bio svakodnevan kod njenog muža, čulo se nadaleko. Sad se vratila i ne prestaje se kikotat onim svojim groznim prodornim glasom. Vidjela sam danas, tj. jučer, Fućkalo kako NE fućka i ušuljava se u svoje dvorište. Nije prošlo dvije minute, ovi su se već zaljepili na ogradu. NE možeš im pobjeć. NE možeš se sakrit. NE možeš proći nezapaženo. Terasa je zakon; zasjednu gore i vrebaju žrtvu. 😖

PPS: Ovi iz Fortrade i Forex muljaže dosađvali su slanjem mailova. Nakon što sam napisala "Još jedan mail i National Fraud Intelligence Bureau će vam se javiti".
Zamisli, prestali su!


PPPS: Još čekam odgovor HZMO-a na papirologiju predanu 01.02.2017. Švorc sam.

Kad je već 5 sati, vrijeme je za kavu No°2.

nekoliko nečega o nečemu

Tako, pustivši mašti na volju, promatrajući svijet oko sebe, pade mi gromoglasno na pamet jedna činjenica.
U ovoj klero-fašističko-lažno-nenarodnoj državi, koja se kune u maltene stodvadeset posto kršćanske pučadi,samo je jedna stvar bitna, i od nje kreće sve što je dovelo do toga da kažemo da u takvoj zemlji živimo.I vrlo je jednostavno:

Ono što kažu da je Isus rekao: "Kad vas netko udari, okrenite i drugi obraz".
E. Ovdje to glasi: "Imajte uvijek barem dva lica i izmjenjujte ih prema potrebi".

Stvarno jednostavno, efikasno, prikladno. Koliko dvoličnjaka NEMA u javnosti? Ha?

Pa nek ispadnem i šta-ja-znam, komunističko-jugo-nostalgično-antihrvatsko-bla-bla unutarnje-neprijateljsko-smeće, ovo je ipak istina. 🔁

Ajmo dalje. Kud i šta je mislio rahmetli Tuđman kad je zvao Bosance da se izjasne kao Hrvati pa da nasele ovu zemlju, bogati, "nek bude Hrvata".
E pa nisu Hrvati nego su Bosanci. Ne govorim o izbjeglicama, naravno, rat je bio jeziv. Nego o ovim pobjeglicama koji nisu vidjeli ni metak ni sirenu za uzbunu, nego su naprosto došli ovamo, dobili zemlju, kuće, socijalu. I oni sad raspalili pucnjavu, petarde, psi uznemireni, mještani lude. Čemu pucnjava? Uskrsu? Veselju što iznajmljuju svoje kuće po BiH, dobivaju socijalu i tu i tamo, dječje doplatke i invalidnine na osnovu PTSP? Pit-ist-i-pit? Post-traumatski-stresni-poremećaj? Zašto nisu nakon rata dobili lijepo "Izvol'te, zemlja vam je slobodna, možete ići kući"? I cijelo vrijeme slušaš "moja lijepa Bosna", "ah, što je tamo lijepo" - a kad kažeš -"pa šta onda ne odeš tamo??" - eeeee, nema privilegija.....
Imam prijatelja porijeklom iz BiH, divni ljudi, volim ih, Vrijedni, razumni, brižni; ljudi koji su mi obogatili život. I ovo se ne odnosi na njih. Odnosi se na poremećene, nekulturne pojedince koji bacaju kosti poslije ručka preko ograde, koji su nekulturu donijeli u punom sjaju, koji SAD pucaju. 2017. godine.
Jesam li opet anti-element?? 💬

Next. Susjedi iz pakla. Želim da mi dođe Bob iz "What about Bob?" Idu od kuće do kuće, muž & drugotna, vise po ogradama, fektaju gdje god šta mogu. Onda se uvuku ljudima na terase i ne daju se otjerat. Gledaju gdje će kome šta podvalit ne bi li dobili kakvu odštetu. U ovo dvorište ne smiju ni pogledat jer je ovo utvrda neprobojna. Neki dan se babe počapunjale, orilo se valjda do Dubrovnika - još jedni susjedi su ih se riješili, napokon. Znatno se smanjio broj dvorišta u koji im je ulaz dopušten (još malo). Posvadili su sve sa svima; vjerujte da su ljudi s kraja ulice dali kuću na prodaju samo da ih ne moraju više gledat! Tako, od danas friške novosti: ulični Google se smjestio na svoju terasu na katu, otkud imaju pogled na svačije dvorište. Imaju foru da, kad ugledaju da netko dolazi u svoju vikendicu, zakelje se za čovjeka i prije nego što izađe iz auta i raspakira se ili odmori od vožnje, uz pitanje "A štas'mi donio?". Pa kad netko kaže - "jadni ljudi, ovi im ne daju disat" - ne pada mi na pamet žaliti te "jadne ljude" - ako se nisi u stanju riješiti napasne budale, sam si kriv. Heh, svi samo bježe. Al od munjenog masažera ne možeš se sakrit! 😜

Još jedno. Nakon što je nemuža u snu izudarao pas, odvukao mu sve pokrivače, rasturio mu želudac trznuvši u snu, onako jadan i prebijen zatražio me čašu vode. Psa sam pustila van, njemu donijela vodu i usput mu gurnula prst u oko. 😂
A onda se pas vratio, napravio neopisivu buku hrdajući suhe krokete-brikete iz limene posude i polapavši pol pipe vode s nogu, vratio mu se u krevet pregazivši ga preko nogu. I još mu stavio dupe pod nos. Bilo je negdje 4 ujutro; možda jednom prestanem plakat od smijeha. Nezakoniti je samo promrmljao "ja si moram naći kuću". 😂😂😂

Znate da vas volim, jel? 💖

malo svakodnevnog mrnđanja plus urnebes

Da ima načina da se odraslom čovjeku zabrani da jede med i pekmez, prva sam koja bih to napravila.
Kad se ujutro dignem i odem skuhat kavu, priljepim se na sto mjesta. SVE je ljepljivo. Radna ploha, krpe, žlice koje stoje slobodno okolo na toj plohi, krpa, pod, kuhalo za vodu. Čak i moja šalica, prazna. Veće i manje kapi meda zlate se svud naokolo. Plus, naravno milijarde mrvica kruha.
Ako nije med, onda je pekmez. Ista stvar. I načet tetrapak mlijeka koje se nikako neće vratiti samo u frižider.

Najbolje je što za dva sata kaže - Ja danas ništa nisam jeo.
Od tog 'ništa' najprije moram oribat kuhinju da napravim kavu.
I, također, nema načina da se ne prolije voda iz kuhala. Nema načina da vrećice od čaja, potrošene, odu u smeće. U najboljem slučaju, odu pored kante, na pod.

Još ne popijem prvu kavu kad počne - Ja sam gladan. Šta ćemo kuhat?
Muškarci su uvijek gladni. Uvijek! A ja imam termita u kući. Kad god nešto tražim da gricnem - nema. Narežem kruh, ujutro ga nema. Idem pravit palačinke, nema mlijeka. Krenem namazat Margo - nema. Idem uzet malo jogurta, nema. Keks- nema. Zadivljena sam.

Večeras sam ispekla hrpu palačinki od cijele kile brašna. Baš me zanima koliko će ostati do jutra. 😂

Najdraže mi je kad ON objavi da će sutra skuhat ručak. Nestanem, i samo kažem - pozovi me tek kad bude gotovo. Kad vikne "gotovo je!", to samo znači da je ručak gotov. To jest, nema na stolu ni tanjura, ni pribora, nit je kruh izrezan, nit je salata spremna.... Moram malo razzmisliti, nešto radim pogrešno, naime, kad ja pravim ručak, pozovem ga tek kad je sve na stolu, čak i nagrabljeno u tanjur da se hladi, uz sve dodatke koji su potrebni.
I još moram suđe prat, jer se on "umorio kuhajući". Kad ja kuham, onda se kaže - ti si kuhala, ti pereš i suđe. Neću reći da on ne pere suđe, on ga ne pere samo poslije jela.

Mislim, nije nikakva mudrost oprati suđe, nije to nuklearna fizika i nije mi teško. Ne znam bih li to podvela pod zezanje jer ipak mi se ne da to raditi svaki put. Ajd, ja bar ne razbijam.

--------------------------------------------

Jedna druga priča me zabavlja danima. Lunjala sam po internetu, i nađem Military Watch, pored njega slikan neki Ramboid, još akcija, pa rekoh -pošto je Šreku uskoro rođendan (a on te military stvari jako voli) ajd da mu naručim jedan. Dođe military watch za dva dana, kad ono - nit je kao na slici, nit mu ide oko ruke, na slici je već nego u stvarnoj veličini - kog bum vraga s tim. Pitam dotične da mi vrate pare, kažu oni il nek im napišem IBAN ili mogu zamijeniti nešto u istom iznosu. Najprije sam htjela da mi vrate te 104 kune (s dostavom), a onda sam našla nešto to je Šrek dugo tražio - uloške za cipele od memorijske pjene; on sav sretan, i sad da dopunim iznos, nađem krasnu ogrlicu s plavim privjeskom, ženski tanki sat s kožnom narukvicom, i 'seen on tv' onaj "Magic hair set" (to je gratis, zatražih dva seta).

I stiže danas paket. Paket iznenađenja. Na kraju smo plakali od smijeha. Naručila sam ogrlicu s plavim privjeskom. Došla je sa žuto-srebrnim. Ili, zlatno-srebrnim.
Sat koji je trebao biti crn sa crnom kožnom narukvicom, došao je roza. Ne možeš ga omotati oko ruke, ne radi, Probala sam promijeniti bateriju - i dalje ne radi. Igrala sam se dugo, ne ih li ga nekako stavila oko ruke, ama, mission impossible! 😂
"Magic hair set" se sastoji od jedne kopče. Tu me reži ako preživi jednu pundžu 😂
Upadne Šrek, kaže - Bit će dobri bar ovi ulošci!
Kad se vratio sa šetnje sa Dragecom, pokazao mi je te savršene uloške od memorijske pjene tanke ko dva lista iz biblije. Ništa tu memory. Idući put ću naručit madrac za uloške za cipele, nakon deset minuta šetnje bit će taman.
Ovo je bilo najisplativijih 104 kune ikad potrošenih, jer za te pare ovakvu zabavu ne možeš dobiti nigdje! Naposto, neprocjenjivo!

Odem im na stranicu, odmah me pozdrave, imenom, a ja im kulturno napišem:

"Upravo sam donijela naručeni paket i zaista sam iznenađena brzinom kojom je stigao.
Imam samo jednu zamjerku, što je ogrlica umjesto plave došla žuto-zlatna.
I što je moj crni kožni sat došao u roza boji. Ne ide oko ruke, ne radi. Ulošci će valjda biti dobri. Da, i nisam očekivala da je "magic hair set" set od jedna kopče. Jako smo zadovoljni kupovinom kod vas i svakako imam namjeru nastaviti ovdje kupovati."
Tad se agent nazvan Ozren izgubio, a došla je poruka "ocijenite razgovor"
Dobili su palac dolje i komentar "Zašto mi Ozren nije ništa odgovorio? Inače bi bio palac gore"


U moru gluposti koje nam serviraju svakodnevno, našao se dan za čistu zajebanciju. Ne pada mi na pamet da to šaljem nazad, Između ostalog imaju set za golf dok si na WC-u, da ti ne bude dosadno i da ne buljiš samo u mobitel i čitaš natpise s raznih prašaka.....
Nisam ja zlopamtilo nit gledam na takve sitnice.



nu

realiteti II

Moram se nadovezati. 😂

Nakon što sam napisala posljednji post, pojavile su se na izbor nove verzije izgleda bloga, olakšane i poboljšane. Ubila sam se ne bi li blog ostao izgledati kao i prije, ali - jok.
Mijenjaj oblik, boje, izgled za mobilnu verziju, pozadinu, širinu... ukratko, SVE.
Prtljala sam satima, no, na kraju, ono što sam htjela, kad se već mijenja - promijeniti boju naslova posta - nema šanse. Nisam uspjela. Funny.

Zatim sam otvorila outlook, kad tamo - stavili "focused" i "other". 😂.
Mislim - kako znaju šta je meni šta?! Otvaram mail da vidim je li nešto došlo. Pa sve mi je "focused"!!

Ajd, na gmailu sam se već privikla na ono "primarno", "društvene mreže" i "promocije". Što znači da je vrijeme da poboljšaju i olakšaju, jel. 😉
I ne dodaju miris limuna, jer to je zastarjelo, nego bar miris, recimo, čarapa bivše ljubavi.

U boravku je homo domesticus koji se mjesecima bori sa Microsoft Lumiom, Windows 10.
Kad kažem mjesecima, to je u rangu dva kvartala komunalne naknade. Neplaćene.
Psuje se svakodnevo, cjelodnevno. Te kakvi su to znakovi, te nema galeije, te zašto su kontakti sad osobe, te ne može se poslati video, te touchpad je jako osjetljiv a on takne bar triput, pa se normalno vrati sve na početak, te ne zna gdje je bio malo prije, te zašto to nije normalan smartphone, te ja sam pismen a oni su stavili strelice i spajalice umjesto da su napisali riječima.. Uzeo bi on svoj stari LG, ali su ga smazali virusi, pa nije sav svoj. To su tri koja nisu svi svoji. Mislim, on i dva mobitela.

A tek tablet!! Ajooj! Spoji se na sve i svašta, lozinke nit pamti nit zapisuje; ne znam jel gore stanje s mobitelom ili laptopom. Sav problem je u novom, poboljšanom, kvalitetnijem izdanju, s kojim se dotični nikako ne može sporazumjeti. Idući put kupujem onaj crno-bijeli mobitel koji služi samo za pozive i poruke, ništa internet, kakvi bakrači; 99,00 u prvom dućanu i adio.

Da ne spominjem tv koji ima HBO na izbor, HBO TO GO, 3 HBO programa, YouTube, facebook, javni i privatni profil, program koji nikad nije točan... Nije ti to, brale, upali tv pa gledaj, a, jok.
S korisničkom službom Optime već razmjenjujem rođendanske čestitke; kako brat, stric i te stvari, toliko često se čujemo.😂

Eno, trenutačno je nemoguće stišati tablet, što god on pokušavao - ne može. Kaže.

Sinoć mi je mobitel javio da mora instalirati ažuriranja. Ajde, kad moraš. Gotovo sve se vratilo isto kao što je bilo, a sad je odjednom odlučio da više ne pokazuje 24 sata nego po 12 AM i PM. Nisam ja stavila velika slova, on je. Ispravila sam.

Ručak je gotov, psovanje se nastavlja.On u boravku ratuje s uređajima, ja ovdje psujem tradicionalno sumanuto susjedstvo. Ovima je jugo i ljeti i zimi i petkom i svetkom i ukratko, 24/7/365.

Psi laju, karavane prolaze, u mojim ušima čepovi.

What a wonderful world.....

životni realiteti

Ako išta mrzim (osim snijega i zime, naravno), to su neprekidna "poboljšanja", "unijeli smo neke promjene", "od sada možete lakše.." 😡
Svaki put znam, i svaki put se iznova uvjerim, da su ta olakšanja i poboljšanja uvijek novi razlog da izgubim živce. Svaki put se pogubim, sve se promijeni, i - taman kad se nekako priviknem na to -
pojave se NOVA poboljšanja, za lakše snalaženje.

Primjeri?

Edge. Da ga jebo Edge i neki msn i novi pretraživači. Šta god upišeš, - nema. Pogledajte jeste li ispravno napisali. Probajte sinonime. Probajte na drugom mjestu. Ako napišem npr. 'uložak za cipele' - nema. Nakon sat vremena pojavi se 'uložak za cipele' s podnaslovom - od memorijske pjene.
Edge ne diram ni štapom više. 🙈🙊 🙉

Odem na Google+, evo poboljšanja! Tjednima pokušavam pronaći osobe u svojim krugovima, ubijem se tražeći, nema. Hoću napraviti novi krug, sve popunim, pojavi se novi krug i - onda piše da u njemu nema nikoga.
Odjednom mi se pojavi umjesto blogspot.hr - blogspot.BA??!! Pitam sveznajuću windows zajednicu jednostavno - zašto, wtf??. Dobijem mail: "Jeste li zadovoljni odgovorom?" - KAKO da budem zadovoljna kad ga nikad nisam našla??? 😶

Onda facebook. Sad podaci nisu tu nego tu. Sad više nema prijatelji i poznanici, nego javno, prijatelji osim i samo ja. Vaša privatnost je potpuno sigurna, osim kad nije.
Dijelite s drugima svoje doživljaje, muziku, slike...pa pobogu daj mi da imam nešto samo za sebe!!!

Evo, nek me grom ubije ako razmijem šta je dropbox, google sheets, oneDrive, onaj oblak, šta će mi brojač koraka na laptopu i gomila nečega što se ne da deinstalirati.
Odjednom imam fotografije na 3-4 mjesta! I one koje izbrišem ostaju na par mjesta!
Što je stvar jednostavnija, ja sam neuračunljivija, a memorije na laptopu sve manje.
I sve manje znam.

To je isto i kad odete u npr. Lidl. Tamo je sve svaki tjedan poremećeno. Uz opasku, baš za njih, ne mogu odlučiti je li gore kad nema nikog od osoblja da nešto pitam, ili kad nađem nekog od osoblja pa pregrizem jezik što sam uopće pitala.
U petak sam otišla u Konzum jer sam dobila 23 kune na račun bodova iz Zagrebačke banke. Pa sam našla vreću od 10 kila hrane za dogu Drageca, pokupila još par popusta, ali to nje SVE! Ostavila sam auto u podzemnoj garaži; nema što i koga nisam ispsovala jer auto nisam mogla naći 15 minuta!!
Ne moram ni reći da sam nepokretna - uspio se upaliti i nervus ishiaticus, hernije diska u vratnoj kralježnici postale su grozna bol u vratu, ramenima i laktovima, a to što mi je koljeno ionako za smeće, dobrano me podsjetilo.

A što je najbolje, moja psihićka kaže da su sve moje nevolje depresivno-anksiozne prirode -  problemi životnog  realiteta. Ma bogati, vučem depresiju 50 godina. Tad mi je životno realitetni problem bio što sam se rodila. Pa što sam preživjela pokušaje ubojstva, eto, životni realiteti. Pa što sam desetljećima doživljavala nasilje u obitelji, vrijeđanja, omalovažavanja, socijalne fobije, napade panike, pokušaj samoubojstva...eto, baš nekako realitetne životne okolnosti. Ali, ona zapela za to što mi se sjebalo zdravlje i čekam odgovor za invalidsku mirovinu (kad su me već proglasili potpuno nesposobnom za rad) i što čekam odgovor HZZ jer me dr hoće u toplice- to su , po njoj, ti glavni moji problemi zbog životnog realiteta. Pa bogamu, my ass. Šta - čim /AKO dobijem tu novčanu mizeriju, odjednom će nestati svi moji problemi, ove F-dijagnoze bacit ćemo u vjetar i živjeti happily ever after.

A nisam ni spomenula da živim u Republici Hrvatskoj.....