životni realiteti

Ako išta mrzim (osim snijega i zime, naravno), to su neprekidna "poboljšanja", "unijeli smo neke promjene", "od sada možete lakše.." 😡
Svaki put znam, i svaki put se iznova uvjerim, da su ta olakšanja i poboljšanja uvijek novi razlog da izgubim živce. Svaki put se pogubim, sve se promijeni, i - taman kad se nekako priviknem na to -
pojave se NOVA poboljšanja, za lakše snalaženje.

Primjeri?

Edge. Da ga jebo Edge i neki msn i novi pretraživači. Šta god upišeš, - nema. Pogledajte jeste li ispravno napisali. Probajte sinonime. Probajte na drugom mjestu. Ako napišem npr. 'uložak za cipele' - nema. Nakon sat vremena pojavi se 'uložak za cipele' s podnaslovom - od memorijske pjene.
Edge ne diram ni štapom više. 🙈🙊 🙉

Odem na Google+, evo poboljšanja! Tjednima pokušavam pronaći osobe u svojim krugovima, ubijem se tražeći, nema. Hoću napraviti novi krug, sve popunim, pojavi se novi krug i - onda piše da u njemu nema nikoga.
Odjednom mi se pojavi umjesto blogspot.hr - blogspot.BA??!! Pitam sveznajuću windows zajednicu jednostavno - zašto, wtf??. Dobijem mail: "Jeste li zadovoljni odgovorom?" - KAKO da budem zadovoljna kad ga nikad nisam našla??? 😶

Onda facebook. Sad podaci nisu tu nego tu. Sad više nema prijatelji i poznanici, nego javno, prijatelji osim i samo ja. Vaša privatnost je potpuno sigurna, osim kad nije.
Dijelite s drugima svoje doživljaje, muziku, slike...pa pobogu daj mi da imam nešto samo za sebe!!!

Evo, nek me grom ubije ako razmijem šta je dropbox, google sheets, oneDrive, onaj oblak, šta će mi brojač koraka na laptopu i gomila nečega što se ne da deinstalirati.
Odjednom imam fotografije na 3-4 mjesta! I one koje izbrišem ostaju na par mjesta!
Što je stvar jednostavnija, ja sam neuračunljivija, a memorije na laptopu sve manje.
I sve manje znam.

To je isto i kad odete u npr. Lidl. Tamo je sve svaki tjedan poremećeno. Uz opasku, baš za njih, ne mogu odlučiti je li gore kad nema nikog od osoblja da nešto pitam, ili kad nađem nekog od osoblja pa pregrizem jezik što sam uopće pitala.
U petak sam otišla u Konzum jer sam dobila 23 kune na račun bodova iz Zagrebačke banke. Pa sam našla vreću od 10 kila hrane za dogu Drageca, pokupila još par popusta, ali to nje SVE! Ostavila sam auto u podzemnoj garaži; nema što i koga nisam ispsovala jer auto nisam mogla naći 15 minuta!!
Ne moram ni reći da sam nepokretna - uspio se upaliti i nervus ishiaticus, hernije diska u vratnoj kralježnici postale su grozna bol u vratu, ramenima i laktovima, a to što mi je koljeno ionako za smeće, dobrano me podsjetilo.

A što je najbolje, moja psihićka kaže da su sve moje nevolje depresivno-anksiozne prirode -  problemi životnog  realiteta. Ma bogati, vučem depresiju 50 godina. Tad mi je životno realitetni problem bio što sam se rodila. Pa što sam preživjela pokušaje ubojstva, eto, životni realiteti. Pa što sam desetljećima doživljavala nasilje u obitelji, vrijeđanja, omalovažavanja, socijalne fobije, napade panike, pokušaj samoubojstva...eto, baš nekako realitetne životne okolnosti. Ali, ona zapela za to što mi se sjebalo zdravlje i čekam odgovor za invalidsku mirovinu (kad su me već proglasili potpuno nesposobnom za rad) i što čekam odgovor HZZ jer me dr hoće u toplice- to su , po njoj, ti glavni moji problemi zbog životnog realiteta. Pa bogamu, my ass. Šta - čim /AKO dobijem tu novčanu mizeriju, odjednom će nestati svi moji problemi, ove F-dijagnoze bacit ćemo u vjetar i živjeti happily ever after.

A nisam ni spomenula da živim u Republici Hrvatskoj.....