prvoaprilski

Je, smiješno je kad te prave ludim i glupim luđi od tebe.

Samo ako imaš dobre živce. Srećom, time sam prilično obdarena.

Čitali ste već koje su me sve moguće i nemoguće boli, bolesti i operacije nadahnule

na izljeve smijeha. Budući da odbijam ostati ozbiljna u tim stvarima,

napisat ću ih bez točnog redoslijeda.

- tri operacije koljena (otpadaju komadi kosti, uništavaju sve što stignu i slijedi mi   parcijalna proteza)

- drugo koljeno je u ne baš početnom stadiju gonartroze; čeka se da pukne kost

- kiretaža za koju nikad nisam dobila objašnjenje zašto mi je napravljena, i to naživo

- tri godine liječenja duboke venske tromboze

- zahvat na srcu, prženje strujom zločeste arterije koja je dovodila do tahikardija,   SVPT

- odstranjenje tumora na dojci

- hernije diska vratne kralježnice, C4 - C5 i C5 - C6

- lumboishijalgija, kronična

- konizacija; promjene na stanicama grlića maternice ukazivale su na pojavu raka

- depresivno - anksiozni povratni poremećaj, oduvijek i zauvijek

- što sam zaboravila, sjetit ću se sutra

Proglasi me komisija potpuno nesposobnom za rad.

Dakle, jednostavno - ako nisam sposobna, molim invalidsku mirovinu.

Ta komisija kaže da iako sam nesposobna za rad, odbija moj zahtjev, pa nek idem radit.

Pišem žalbu, šalju je u Zagreb. Nakon 4-5 mjeseci stiže nova odbijenica - 

iako sam nesposobna, nisam priložila dokaze o liječenju kralježnice pa nek idem radit.

I nek se žalim sudu.

Super, ne rade mi noge, ne rade mi ruke, ne radi mi glava, ali to nije prepreka.

Može, gospodo, nađite mi posao koji mogu raditi!

U međuvremenu, dobijem strašnu urtikariju, alergiju na lijek - psihijatrica mi je umjesto kapsula napisala tablete. Čim sam to shvatila i tražila nazad kapsule, još se izvoljela derati na mene da to nije moguće, jer je isti sastav lijeka. Cvrc.

To je bilo u 8.-9. mjesecu 2017.

Tražila sam uputnicu i dobila termin za pregled - 8.3.2018. Za tren oka!

Nema veze što ljudi umiru od raznih alergija, što ostanu trajne posljedice.

I tako, sjedim u čekaonici 8.3. i pitam se kog vraga radim ovdje, jer se ta alergija

povukla kad sam dobila natrag kapsule, prije pola godine.

Pita doktorica u čemu je problem. Osjećam se glupo. Dobijem odgovor da sam bila

u pravu, da je to bilo zbog promjene lijeka. Onda sam morala izmišljati, tj prisjećati se

koje sve probleme imam s kožom. Nakon velebnog pregleda u trajanju 2 minute,

izlazim s preporukom da si kupim neku kremu.

Opet u međuvremenu, zaboli me lakat i rame. Pa sve jače i jače. Kad više nije bilo za izdržati,bivši doktor mi opali blokadu u lakat. Pa nakon par dana jednu u rame sa stražnje strane,pa za dva dana jednu sa bočne strane. I jedan Tramal u gluteus maximus (i nije nešto maximus). 

Promijenim doktora jer mi je rekao da bolovi koje osjećam, stezanje u grudnom košu,

nemogućnost disanja, rasturanje u cijelom abdomenu - u trajanju od 6 mjeseci - da mi je to zbog - PROPUHA. I da mi je krv u urinu koja uporno postoji duže od godinu i pol, vjerojatno znak neke upale, i neka pijem 5-6 litara vode dnevno. I zato što je rekao da su bolovi u ramenu i laktu posljedica hernija diska cervikalne kralježnice.

Idi liječi brđane rakijom.

Moja nova doktorica, nakon što sam se potužila na neopisivu bol u ramenu, prvo se

šokirala: - Tko vam je dao lidokain? Vaš liječnik opće prakse????

Ae.

Pošalje me k ortopedu, jer je jasno da ta bol nema veze sa DH.

Ovaj put nisam službeno tražila termin, nego sam ortopedu (ovako smo si, nakon

svih pregleda i operacije) poslala mail s pitanjem kad mogu doći. Za tri dana.

Pregledao, napravio RTG, početna artroza ramena, i taman kad je odlučio dati mi

blokadu, ja sam rekla da sam dobila nešto prije dva mjeseca. Naravno, šokirao se.

- TKO ti je dao blokadu?? LOM???? Pa zar ne zna da ne smije???

Zna, ali tvrdi da je najpametniji i najbolji, jebiga.

Nisam dobila blokadu, jer se ne smije davati tako često. potiče pogoršavanje.

Nek idem kod fizijatra i na UZV, koristim led, neke tablete i ljeti neka plivam prsno.

A nakon terapija ćemo dogovoriti operaciju.

Luda sam za općim anestezijama. Ovisnik!

Uzmem uputnice, doktorica me sama naruči kod fizijatrice za tri dana, a za UZV

ramena pošaljem u bolnicu mail - molim termin.

Pazi odgovor:

"Upisani ste na listu čekanja u siječnju 2019, a tada nazovite da dobijete termin."

Deset mjeseci. Nazovem privatnika - dođite sutra u 12, cijena je 200 kuna. Riješeno.

Fizijatrica. Jako ugodna, ljubazna, temeljito me pregledala. Pogledala snimku RTG-a,pretpostavlja da mi ti artrozni komadi deru rameni mišić. Sa svakim pokretom.

Kad je čula za lidokain i pitala - ON?? - samo je rekla da je za njega najbolje da zatvori ordinaciju i odseli, toliko joj pacijenata s njegovim nebulozama dolazi.

Prepiše mi terapiju (led i UZV), usput se čudi kako je ortopedu palo uopće na pamet

da idem plivat??? Zbog vratne kralježnice bih trebala leđno. Kad ne bi bilo strganog

ramena. Nema plivanja, nema mahanja rukama. -Što se vas i plivanja tiče, možete

otići na plažu, smočiti se u plićaku rukama i izaći van na Sunce.

I nek se javim kad završim terapije i donesem nalaz od UZV.

Sva sretna što sam uspjela sve ovo srediti u par dana, odem se upisati za terapije.

E, pa, doći ću na red za mjesec, mjesec i pol.

A baš sam se ponadala.....

Idući dan obavim UZV i usput nosim nalaze svojoj doktorici, da upiše i da mi da lijekove.

Usput pitam - što znači to s nalaza UZV "mali izljev u ramenu". Kaže ona - Pojma nemam što je on pod tim mislio. Valjda krv.

Da, prije dva mjeseca naručila sam se kod oftalmologa.
Termin je 3.8.2018. Ljeto.

Tako, potpuno nesposobna za rad, ali ne tako nesposobna da ne bih radila,

mirujem doma po naređenju doktora koji mi je napravio UZV. (Rekao je: strogo

mirovanje!) (I još je rekao - manje-više, rame je OK, samo što će i dalje boljeti)

Ukočenog vrata, nepokretne ruke, škljocavih koljena, razmišljam...

Moram u 10. mjesecu ponovno na procjenu radne sposobnosti.

Kako pišu ti zakoni i neki članci, bla bla, za pola godine ću vjerojatno biti sposobna

za ritmičku gimnastiku, biatlon, alpsko i nordijsko skijanje, kompletnu obuku za

komandosa, te se već sa sigurnošću može reći da će me proglasiti potpuno

sposobnom za rad.

Trulog tijela i vesele duše, pozdravljam vas - samo hrabro!

umor i sram

Mislila sam da je proljetni umor u pitanju.
Puno posla, puno slobodnog vremena, a volje - nimalo.

Umor je druge prirode.

Umorna sam od ove tragikomične države, minimalno komične, maksimalno tragične.
Grize me umor, bijeda, laž, golema količina stvari, pojava, događaja i ispada na koje
ne mogu utjecati. Ni sama, niti s ljudima koji su isto tako umorni.

Umorna sam od laži serviranih u medijima
Ustaša, fašista, prekrajanja povijesti
Drugog svjetskog rata koji nikako da prestane
Tzv. dijaspore koja je iskvarena do srži
I vlade koja joj daje pravo glasa
A žive još za NDH
Dijaspore koja ostaje tamo gdje je, a ima pravo određivati kakvo zlo
će nametnuti ovdje, gdje nikad neće doći i platiti porez

Umorna sam od crkve, popova, biskupa, pape,
Vatikanskih ugovora koji su daleko od Ustava
a zapravo drže vlast, nameću ljudima mišljenja i stavove
Umorna sam od roditelja koji se žustro protive nametanju kršćanskih dogmi
A onda upišu djecu na vjeronauk
Jer se boje što će okolina reći

Umorna sam od protivnika ratifikacije Istanbulske konvencije
Koji je nisu pročitali dalje od drugog reda
Izvrnuli svaku riječ, izmislili nepojmljive laži
Jer žene, drugotne štrace, ima da šute, trpe batine i prijetnje
A da nasilnici ostanu i dalje nekažnjeni

Umorna sam od činjenice da su žene toliko diskriminirane
Rade za bijednu naknadu, potiho plaču znajući da su robovi
Često ostanu gladne da bi mogle djecu nahraniti
Ostaju bez posla ako su trudne
Ako imaju želju zatrudnjeti
Ako su mlade majke
A onda su prestare, odjednom

Sramim se predsjednice koja se blamira u svakom djeliću svijeta
I sebe i nas, hihotanjem i naslikavanjem, sramotnim izjavama
A kad dođe doma, u stanju je reći kako je
Puno napravila za ovu zemlju

Umorna sam od školstva koje vodi djecu još niže od roditelja, djedova i baka
Prema pećini
Koje uzima Bibliju kao relevantnu knjigu iz povijesti
I djecu ne uči životu, stvarnosti, zdravlju, toleranciji
Koje nema građanski odgoj
Koje proizvodi nove mlade nasilnike

Umorna sam od beskrajne birokracije i administracije
Šetanja od vrata do vrata
Izbjegavanja odgovornosti
Nerada i nebrige
Nedostatka ljudskosti
Rasprodaje države, njenih vrijednosti i ljepota
Nesposobnosti da se uvidi nečija izuzetnost i pamet
I istjerivanja takvih iz zemlje

Umorna sam od poticanja na glupost
Krađu
Povjerenstava
Ovrha
Ispodprosječnosti
Lažnih branitelja i lažnih invalida
Lažnih reklama nepouzdanih lijekova
Vijesti koje zamagljuju stvarnost i objavljuju
Nebitne priloge
S nebitnim gostima
Kulinarskih emisija za gladan narod
Big Brothera i gomile sličnih nebuloza
Samo da se skrene pogled na
Bitno

Umorna sam od neizlazaka na izbore
I na prosvjede
Jer, mase ima, samo što sjedi doma i misli
'Moj glas neće ništa promijeniti'
Nije istina

Umorna sam od još mnogih stvari

Umorna sam i sramim se zemlje u kojoj živim
A nemam kamo



Kiša i dalje pada. Proljetna.

naivka II plus analiza

Jučer je sipalo iz mene kao da pišem novinski članak.
Pa dugujem malo objašnjenja.

1. NAIVKA

Nevjerojatno je da žena od 50 godina pada na lijepe riječi. Kao, razumna, osviještena, realna, zna razlikovati istinu od laži, rođena bistra, flegmatik, ne vjeruje u neke velike ljubavi, ne vjeruje pričama.
Kako je moguće tako oslijepiti?
Jedan dio odgovora znam: živim s nezakonitim skoro pet godina; uvijek se koristio vojničkim izražavanjem "ja bih to - to - to - to i to"; "ti nemaš prioritete; kad bi mi se neki vojnik tako ponašao, ja bih ga...."; "nemaš logike, tebe nikad ne bih uzeo u postrojbu" uz gomilu "ja, ja, ja ja ja i ja".
Zbog takvog stava i riječi ja sam se povlačila u sebe, u svoju sobu. Nije mi bilo lako, često sam patila. Osjećala sam se kao da ništa ne vrijedim, ništa ne uradim kako treba, čak i da pogrešno razmišljam. Stvorila sam svoj zazidani svijet u koji nitko nije imao pristup.
Imam psa, Drageca, obožavam ga. Jednog dana, mazeći ga, sijevnulo mi je u glavi "Pa i ja trebam ljubav i nježnost!" A nisam je imala. Nisam je mogla tražiti, niti dobiti. Niti razumijevanje. Živjela sam besciljnim životom, uz gomilu financijskih, zdravstvenih, psihičkih problema.
Kad se pojavio X sa lijepim riječima, slušanjem, razumijevanjem i podrškom, osjetila sam se živom, prihvaćenom, primijećenom. Sasvim sam ignorirala pomisao kako su to samo tra-la-la riječi, ignorirala sam stvari koje su mi smetale, prihvatila glumljenu ljubav i naivno joj se prepustila.
Zatim, došao je dan kad sam vidjela da puno laže i ostalima, da se pretvara da ne pamti, da je izjavio da bi zagrlio bivšu da je sretne na ulici, da prešućuje važne stvari nama ostalima ispred nosa.
Tad sam rekla - STOP  - rekla mu da sve te kofere iz prošlosti stalno nosi sa sobom, da ih se nikad neće riješiti, da još voli bivšu pa ne može govoriti i meni i njoj 'volim te' jer samo je jedna istina.
Uz još tisuću problema koje je imao, uzmakla sam, pomislila da sam bila dovoljno naivna i da to više neću ponoviti.

No.

Nakon nekoliko tjedana promijenila se priča. Gotov je sa prošlošću, iskreno voli samo mene, poruke ljubavi danonoćno, zaboravimo što je bilo, treba me, ljubi, voli, obožava. Zauvijek, dakako.
I opet - naivka omekšala. Sluša priče o budućnosti, prosidbu, planove za ljeto....o sretnom i smirenom životu dvoje odraslih pametnih ljudi koji se smireno slažu u većini stvari, bez trzavica i svađa...
Naivna, naivna do bola; ignoriram gomilu stvari koje u meni vrište 'nemoj!'...pričamo priče iz mladosti, s fakulteta, posla, o svemu.... Lijepo mi je! Netko me doživljava kao osobu! Topim se!

Sjedim doma u sobi i važem, važem.... Ostati u sigurnoj zoni komfora, ostati živjeti robotski život zazidana, bez osjećaja, bez uzbuđenja....nije baš da mi se odlazi, plačem zbog psa - psa koji mi pruža beskrajnu i bezuvjetnu ljubav, ne želim da bude nesretan.... Ili, što ako mi je ovo početak novog, sretnijeg života, ispunjenog razumijevanjem i ljubavlju? Što gubim ako ostanem? Što gubim ako odem? Dobivam li od ičega išta?

I ovdje negdje, u jednom trenutku, izjavljujem "Jebeš sve, idem za ljubavlju!"
Spakiram se, subota navečer, odem.

2. Mr X

Mjesecima je davio sve oko sebe pričama što mu je napravila bivša, sve zlo i naopako. Ponavlja se. Ponavlja se opet. Ponavlja s stoput. Kad sam ga sretala, pokušavala sam mu pomoći da sagleda stvari s drugih strana, da se sabere, da prestane svima govoriti tako ružne i vulgarne stvari o njoj. Da misli na sebe, da bude dostojanstven na poslu. Da prestane mrziti, jer mržnja radi samo protiv njega.
Malo po malo, smirio se i, kaže, zavolio me. Da sam ga izvukla. Da sam provela psihoterapiju nad njim. Da se smirio. Onda, da me prati od prvog dana kad me ugledao i poželio da budem njegova (prije 4 godine). Nije mogao, bio je u vezi. S onom kurvetinom, kaže, koja ga je iskorištavala samo za seks i krala mu novce. Kaže. Tužila ga je za ovo, za ono, itd, stalno mora na sud zbog nje. Pobacila je u 5. mjesecu trudnoće, on joj želi sve najgore, uključujući smrt, jer tvrdi da je sama probila vodenjak. Ne zna reći ni koje godine se to desilo, ni koliko su dugo bili zajedno, ni kad su se zadnji put vidjeli, ništa ne zna i ne pamti. Prvo što me zasmetalo bio je njegovo ponavljanje jedne te iste priče, svaki dan. Drugo, zaboravnost. Treće, o sebi stalno govori u trećem licu, ko Milan Bandić. Četvrto, ne drži nimalo do sebe. Nema presvlačenja, nema brijanja, nema pranja kose, nema tuširanja. Peto, zapušten i neuredan stan. Šesto, tvrdi da je internet za glupe i neškolovane i da je to jedno obično smeće. Sedmo, čuva stare magazine i bilješke starije od desetljeća, iako je na poslu sve u kompjuteru - on kompjuterima ne vjeruje.
Kad sam otišla k njemu - miriši, obrijan, sve lijepe riječi, hoćeš ovo, hoćeš ono.... Ajd izaberi neko piće da proslavimo što smo konačno zajedno, za novi početak. Te subote smo do 3-4 u noći pijuckali neko slatkasto piće, razgovarali, sjedili u dvosjedu. Pusa, laku noć.
Nedjelja. Odlazim kod nezakonitog spakirati još neke stvari. X dolazi po mene kasno navečer. Dolazimo u stan, pali tv, prispava mu se, zaspi, ja ostanem gledati krimi serije do neka doba, odem spavati. Osmo što mi smeta, čim progleda, pali tv, i to ovih običnih 6 programa na kojima se nema što vidjeti. Ponedjeljak, radi ujutro, dignem se u 6, skuham kavu, iz vica mu je dam u krevet, ode na posao. Poslije podne ja zaspim, on uz tv i mobitel. Opet pričamo u dvosjedu uz ono slatko piće, on odjednom ode spavati. Ja malo uz krimiće i kad mi je dosadilo, popijem tablete za spavanje i zaspim.
Spavamo do 11:30. Jedna kava i poslijepodnevna smjena, utorak je. Vraća se oko pola devet. Klasika, tv, dvosjed, pričanje. Približava se ponoć, moj rođendan. Šuti, mrmlja, šuti. Pitam - što je?
"Ti si lažna. Izabrala si pogrešnog čovjeka. Ali plan ti neće uspjeti. Ti mene ne voliš kao što ja volim tebe. U tebi nema nimalo topline. Hladna si, bezosjećajna. Proračunata. Ja znam čitati ljude, ja sam školovan čovjek. A ti si misli gdje si pogriješila. A pogriješila si jako. Ali ja sam te pročitao. Zatvorena si, introvertna, s tobom nikad čovjek ne zna na čemu je. Stalno lažeš. Ravnodušna si, indolentna. Navikla si na zlo. Nisi nikad iskrena. Ne znaš voljeti i ne znaš šta je iskrenost. ........."
Obuče pidžamu, ugasi svjetlo. "Ja idem spavati a ti kako hoćeš"
Što reći na ovo? Napad i vrijeđanje iz čistog mira. Što da sad mislim, osim o svojoj naivnosti?
Što mu se desilo? Zašto? Kojim povodom?? Zar ima granični poremećaj osobnosti? Bipolarni afektivni poremećaj? Sumanutost? U svakom slučaju, nestabilna ličnost.

Kad sam oko 5 legla u krevet, stao je cmoljiti "Koji sam ja idiot, htio sam te provocirati, budala, iskušati tvoju snagu, a šta sam napravio, shvatio svoju slabost, oprosti, ja sam ovakav, onakav, oprosti, koja sam ja budala, oprosti, i to ženi bez koje ne mogu živjeti, i to još na njen rođendan, koji sam ja kreten, bla bla bla bla...."
Ja sam na krajnjem rubu kreveta pod dvostrukom količinom tableta za spavanje.
On ujutro radi. "Ti samo spavaj, nemoj ništa raditi, samo se odmaraj, oprosti mi, donijet ću ručak, bla bla bla..." Dođe s posla, ni tratinčica, ni sretan rođendan. Ručamo, skuham kavu, dvosjed.
Odjednom opet broji točkice na zidu. Šta je sad? "X nije dobar čovjek" Pitam- zašto to govori i što ga je potaklo sinoć da me onako ubije. "Ti. Tvoj pogled. Ti činiš da ja postanem bezobrazan i zao. U tvojoj pojavi sve tjera na zlo. Podla si. Pokvarena. Podmukla. Ja jesam dobar čovjek, najbolji, najpametniji, najzgodniji, najškolovaniji. A u kuću sam pustio jednu...nedostojnu mene. Mogla si imati situiranog, školovanog, pametnog čovjeka, ali, ne. Samo gledaš da napraviš zlo. Krajnje si bezobrazna i dvolična. A ja sam te pročitao. Neće ti uspjeti............"
Rekoh - nakon ovoga nema nikakvog smisla da ostanemo zajedno; hoćeš li me ti odvesti ili da zovem nezakonitog da dođe po mene? "To si ti rekla. Mogu te i ja odvesti, ali ne na 2-3 puta".

Sretan mi rođendan. Skidam s drugog kata kofere, vreće, kutije...sve sama. On s balkona daljinskim otključava auto. Spakiram sve i još čekam 10 minuta da se udostoji sići i odvesti me.

Jedino što sam rekla da si s tom diplomom može dupe obrisat i kad položi ljudskost ima pravo govoriti. Pukla bih da sam to prešutjela.

Današnja novost - pomirio se s bivšom. Dao joj je novaca, ona se hoće udati za njega. Sretno im bilo.

3. NEZAKONITI

Nezakoniti je ispao u svemu ovome jedino razumno biće. Iako se prema meni ponašao vojnički. Govorio mi je da X nije u redu. Da ne ispadnem naivna budala. Kad je prvi put rekao "Pa reci i ti njemu da ga voliš" trebala sam dodati 'kao prijatelja'. Nisam. On je više puta rekao "Idi, pomogni čovjeku, vidiš da propada" Jesam. Ali to je odvelo u krivi smjer. Svako njegovo "ne nasjedaj na prazne riječi" sam trebala poslušati. Ali tad je još bio odrješit, vojničina, narednik. A ja tvrdoglava i naivna. Jednu večer, prije 'preseljenja' sam ostala kasno navečer razgovarati s X-om pa mi se nije dalo ići doma, prespavala sam tamo. "Drugi muškarac bi ti rekao idi gdje si i spavala", ali on nije htio. Jer je bio fer. Kad sam odlučila otići, bio je strašno ljut. Izvikao mi je sve i svašta, što je trebalo i što nije trebalo. Ja, blesava, nisam shvaćala razlog zbog kojeg mi on donosi cvijeće, bere po livadi, 'krade' kod susjeda. Jer je tvrdio da u njemu nema osjećaja, da je samo jednom u životu volio, kad mu je bilo 18 godina i tad se razočarao i odlučio nikad više ne voljeti. Zaključila sam da me ne voli, ne treba, da mu ništa ne značim. (razlozi zbog kojih sam se i zatvorila).Bilo je nemoguće da to shvatim kao izraz ljubavi. Bez priče, donio sam ti cvijeće. Da nisam bila tako tužna, shvatila bih da mogu biti najsretnija žena na svijetu.
Kad sam otišla, nastala je promjena. Neka viša sila mu je dala do znanja da treba postati običan čovjek, da je dosta vojevanja, da mi treba oprostiti i da ću mu se vratiti. I sijevnulo je kroz njega "pa ja je volim!" Provodila sam puno vremena s njim dok sam 'pakirala stvari', ispričao mi se, potpuno se promijenio, izbacio sav narednički ton, postao je čovjek koji priznaje da ima osjećaje i s kojim se može razgovarati. Rekao je i sebi i Dragom "vratit će nam se ona". Čak je i pas shvatio.
Rekao je da su mi vrata otvorena kad god zatreba, kad se želim vratiti. Povukao je sve ružne riječi koje mi je onda izvikao. Samo želi da mi bude dobro i da ne dopustim nikom da od mene pravi budalu. Nije mu bilo do jela, do spavanja, ni do čega.

Četiri dana me nije bilo. Dočekao me raširenih ruku, sretan. Sada smo bliži nego ikad prije u ovih pet godina. Smijemo se. Zajedno smo. Razgovaramo otvoreno i iskreno, bez skrivanja. Više se ne zatvaram. Pomažemo jedno drugom. Kad vidim cvijeće, znam i zašto je tu. Kad zaspi, legnem pored njega, osjećam se sigurnom i sretnom. Dobila sam i prsten. Dobila sam sve.

Nakon ovoliko vremena, lijepih i nepodnošljivo tužnih i ružnih trenutaka, došao je tren da kažem:

Ovo je prava ljubav.

naivčina

Jednog dana, stiže od osobe X poruka "Volim te".
Kaže nezakonit - napiši i ti njemu da ga voliš.
I bi tako.

E,sad, osoba X hoće da budem s njim, da mu pomognem prebroditi neke teške trenutke, i tako, zašto ne bismo razgovarali. padoh ja na riječi.Oodemo pričati, pa opet odemo pričati, pa se zapričamo i ostadoh tamo spavati. No sex included.

Nezakoniti gunđ, mrnđ, ja sam ti rekao da odeš pomoći čovjeku, a ti odmah prespavala...

Mr X i ja se i dalje družimo, razgovaramo; vidim da tu nisu čista posla, vuče repove, ne zna kad se šta desilo, puno toga nejasno... Rekoh, odoh ja, ti si preopsjednut prošlošću, nema tu mjesta za mene.
Sredi stvari pa ćemo vidjeti dalje.

Nezakoniti happy, sve OK, bila, vidjela, došla k sebi i k njemu.

Ja hladna prema X, on meni da sam ljubomorna na njegovu prošlost (pih!!)

Nakon nekog vremena javlja se "prijatelj" Mr X-a, kaže - on te stvarno voli, samo o tebi priča, maknuo je prošlost, javi mu se koji put, ljubav je ljubav; ako je išta među vama ljubavi, vrijedno je pokušati. Hvala, "frende".

Javim se ja pristojnim rečenicama, sve sms, kad Mr X počeo zvati, dugi razgovori, prošlost je iza, postojimo samo mi i naša ljubav, zaslužili smo je; nikad nisam volio nikog kao tebe, ti i ja smo jedno, srać, truć, pa smijeh, pa razgovori o svemu i svačemu, sve ugodno, ne spominje ništa iz prošlosti što ga je mučilo; ti si napravila meni pravu psihoterapiju, srać, mulj....

Nasjedoh na lijepe riječi.

Sjedim doma, razmišljam... nezakonitom je svejedno jesam li tu ja ili bilo tko drugi, kaže da nema nikakvih osjećaja, on samo vojnički razmišlja... Ostati tamo gdje se osjećaš kao komad namještaja ili otići u nepoznato i probati živjeti uz pravu ljubav, u skladu i miru?

Pukoh jednog dana i rekoh "Jebeš ti sve to idem ja za ljubavi"

Nezakoniti poludio. Izgovorio sve i svašta, izvikao se, iznervirao, nema ti natrag kad jednom odeš, tvoj je cijeli život laž, još, još, još, još...i još....

Jebiga, tu se sad ne osjećam ama baš nimalo dobro, dakle, odlazim.

Kupila pinkle pomalo, odselila se kod Mr X-a.

Prvu večer pijuckamo neki koktel do 3 ujutro, zaspimo.
Drugu večer on zaspi, ja blejim u tv.
Ponedjeljak, on radi, ja kod nezakonitog još stvari pakiram, X dolazi po mene dosta kasno navečer.

Usput, nezakoniti se promijenio, odjednom postao osjećajan, oprašta sve, vrati se ako ikad hoćeš, shvatio da me nakon skoro 5 godina ipak voli. Wow.

Utorak, X opet radi ujutro. Dođe doma, jedemo, pijuckamo kavu, razgovaramo, sve u redu.
Navečer, iz čistog mira, započne on odjednom "ti si hladna, ti mene ne voliš kao ja tebe, introvertna si, zatvorena, u tebi se ugasio žar, indolentna si, nisi me dostojna..." Drvlje i kamenje! Prvo gledam, jel se ti to zajebaješ? Jok, smrtno je ozbiljan. Usput, ponoć je prošla, meni je rođendan.

Ode spavat. U pidžami na plave cvjetiće.
Ja uzela laptop, sjela u boravak, skuhala kavu, sva zbunjena.
Igram Free Cell, obaram rekorde, skuham drugu kavu, smirujem mozak, planiram dalje.

4-5 ujutro X se diže "Jel ideš ti spavat?" - "Idem dok popijem kavu"
Kasnije legnem na najudaljeniji dio kreveta, a on "Jel se nećeš približiti svom čovjeku?"
WHAT???

"Pa ja sam te samo provocirao da vidim koliko si snažna"
WTF???
(toliko sam snažna da imam auto sad bih pokupila pinkle i izašla van zauvijek)

"Oprosti, koja sam ja budala, ispitivao sam tvoju snagu, a spoznao svoju slabost. Ženi bez koje ne mogu zamisliti život, na njen rođendan, ja ispadam idiot i govorim takve stvari. Pa volim te, obožavam, kakav sam glupan i budala, oprosti..." (brlj, trkelj, srać)

"Ostani ujutro spavat, nemoj ništa radit, ja ću donijet ručak iz restorana" (bla bla)

Ja sam u međuvremenu poslala nezakonitom poruku šta se desilo i mogu li natrag. Ujutro telefoniramo, rekoh - još jednu ovakvu riječ čujem i dolazim. Ili ćeš ti doći po mene ili će me X dovesti. OK.

Donio X popodne nešto sa roštilja, jedemo, skuham kavu, pijemo.
Vidim, ušutio.
Pitam ga - šta te navelo sinoć da mi onako pričaš?
Pazi sad:

"Ti. Zbog tebe sam zao. Tvoja faca je takva da potiče na zlo. Podla, pokvarena. Dvolična. Plan ti nje uspio. Koja sam ja budala, čovjek s diplomom pusti u kuću jednu...jednu... Kad te vidim takvu podlu, ja ne mogu biti dobar čovjek. A ja sam dobar čovjek. Najzgodniji, najpametniji, najškolovaniji. Nisi me dostojna. Još sam ti i brak ponudio! Nisi svjesna što si mogla imat, situiranog, slobodnog, visokoškolovanog gospodina.............."

Rekoh samo: -Mi nemamo nikakvog razloga da ostanemo zajedno. Hoćeš li me ti odvest ili da zovem nezakonitog da dođe po mene? "Mogu te i ja odvest" OK.

Nije mi pomogao ni čačkalicu odnijeti s drugog kata do auta. U autu ima za dvije prikolice drloga, ali sam uspjela sve svoje stvari ugurati. Vratila mu ključ od stana.

U autu je puštao toliko glasno muziku da se nije moglo razgovarati.
Zato sam mu tek doma rekla: "S tom diplomom kojom se toliko ponosiš možeš si obrisat dupe. Tek kad položiš ispit iz ljudskosti, imaš pravo govoriti" i otišla u svoju sobu.

Naravno, on je nazakonitom ispričao kako sam ga zajebala, kako sam nekulturna, kako se ne znam ponašati prema ljudima, kako sam glupa ko top... to je dugo trajalo, čista pljuvačina bez ikakve osnove.

Idući dan je već na poslu pričao "kako ga je ona kurvetina zajebala, smeće jedno, bla bla bla" tako da su svi pacijenti čuli.

Onda me sinoć moli u porukama da mu oprostim. Nikad. Ni onda.

Nezakoniti i ja se slažemo bolje nego ikad. Pravimo šale na račun veleškolovanog koji sve zna. Usput, pisao mi je i protiv njega, ali mu ovaj neće reći da zna, nego čeka da ga uhvati u laži.
Baš su "pravi prijatelji", telefoniraju. Mr X jedno govori njemu, a drugo piše meni.
Dr Jackyll & Mr Hyde. All -in- one, po potrebi.
Mislim da zapravo ima teži psihički poremećaj.

Sad šlag na kraju. Nezakonitog zanima što se zapravo desilo (što je ovdje navedeno), pa ispituje kako to...
Šlag je u tome da se muvam od slatkastih riječi jednog lažova, zatim gnjusnih, do puno pitanja u malo vremena,

a ja želim malo tišine.

Hvala,
naivka.