petak, 9. veljače 2018.

naivčina





Jednog dana, stiže od osobe X poruka "Volim te".
Kaže nezakonit - napiši i ti njemu da ga voliš.
I bi tako.

E,sad, osoba X hoće da budem s njim, da mu pomognem prebroditi neke teške trenutke, i tako, zašto ne bismo razgovarali. padoh ja na riječi.Oodemo pričati, pa opet odemo pričati, pa se zapričamo i ostadoh tamo spavati. No sex included.

Nezakoniti gunđ, mrnđ, ja sam ti rekao da odeš pomoći čovjeku, a ti odmah prespavala...

Mr X i ja se i dalje družimo, razgovaramo; vidim da tu nisu čista posla, vuče repove, ne zna kad se šta desilo, puno toga nejasno... Rekoh, odoh ja, ti si preopsjednut prošlošću, nema tu mjesta za mene.
Sredi stvari pa ćemo vidjeti dalje.

Nezakoniti happy, sve OK, bila, vidjela, došla k sebi i k njemu.

Ja hladna prema X, on meni da sam ljubomorna na njegovu prošlost (pih!!)

Nakon nekog vremena javlja se "prijatelj" Mr X-a, kaže - on te stvarno voli, samo o tebi priča, maknuo je prošlost, javi mu se koji put, ljubav je ljubav; ako je išta među vama ljubavi, vrijedno je pokušati. Hvala, "frende".

Javim se ja pristojnim rečenicama, sve sms, kad Mr X počeo zvati, dugi razgovori, prošlost je iza, postojimo samo mi i naša ljubav, zaslužili smo je; nikad nisam volio nikog kao tebe, ti i ja smo jedno, srać, truć, pa smijeh, pa razgovori o svemu i svačemu, sve ugodno, ne spominje ništa iz prošlosti što ga je mučilo; ti si napravila meni pravu psihoterapiju, srać, mulj....

Nasjedoh na lijepe riječi.

Sjedim doma, razmišljam... nezakonitom je svejedno jesam li tu ja ili bilo tko drugi, kaže da nema nikakvih osjećaja, on samo vojnički razmišlja... Ostati tamo gdje se osjećaš kao komad namještaja ili otići u nepoznato i probati živjeti uz pravu ljubav, u skladu i miru?

Pukoh jednog dana i rekoh "Jebeš ti sve to idem ja za ljubavi"

Nezakoniti poludio. Izgovorio sve i svašta, izvikao se, iznervirao, nema ti natrag kad jednom odeš, tvoj je cijeli život laž, još, još, još, još...i još....

Jebiga, tu se sad ne osjećam ama baš nimalo dobro, dakle, odlazim.

Kupila pinkle pomalo, odselila se kod Mr X-a.

Prvu večer pijuckamo neki koktel do 3 ujutro, zaspimo.
Drugu večer on zaspi, ja blejim u tv.
Ponedjeljak, on radi, ja kod nezakonitog još stvari pakiram, X dolazi po mene dosta kasno navečer.

Usput, nezakoniti se promijenio, odjednom postao osjećajan, oprašta sve, vrati se ako ikad hoćeš, shvatio da me nakon skoro 5 godina ipak voli. Wow.

Utorak, X opet radi ujutro. Dođe doma, jedemo, pijuckamo kavu, razgovaramo, sve u redu.
Navečer, iz čistog mira, započne on odjednom "ti si hladna, ti mene ne voliš kao ja tebe, introvertna si, zatvorena, u tebi se ugasio žar, indolentna si, nisi me dostojna..." Drvlje i kamenje! Prvo gledam, jel se ti to zajebaješ? Jok, smrtno je ozbiljan. Usput, ponoć je prošla, meni je rođendan.

Ode spavat. U pidžami na plave cvjetiće.
Ja uzela laptop, sjela u boravak, skuhala kavu, sva zbunjena.
Igram Free Cell, obaram rekorde, skuham drugu kavu, smirujem mozak, planiram dalje.




4-5 ujutro X se diže "Jel ideš ti spavat?" - "Idem dok popijem kavu"
Kasnije legnem na najudaljeniji dio kreveta, a on "Jel se nećeš približiti svom čovjeku?"
WHAT???

"Pa ja sam te samo provocirao da vidim koliko si snažna"
WTF???
(toliko sam snažna da imam auto sad bih pokupila pinkle i izašla van zauvijek)

"Oprosti, koja sam ja budala, ispitivao sam tvoju snagu, a spoznao svoju slabost. Ženi bez koje ne mogu zamisliti život, na njen rođendan, ja ispadam idiot i govorim takve stvari. Pa volim te, obožavam, kakav sam glupan i budala, oprosti..." (brlj, trkelj, srać)

"Ostani ujutro spavat, nemoj ništa radit, ja ću donijet ručak iz restorana" (bla bla)

Ja sam u međuvremenu poslala nezakonitom poruku šta se desilo i mogu li natrag. Ujutro telefoniramo, rekoh - još jednu ovakvu riječ čujem i dolazim. Ili ćeš ti doći po mene ili će me X dovesti. OK.

Donio X popodne nešto sa roštilja, jedemo, skuham kavu, pijemo.
Vidim, ušutio.
Pitam ga - šta te navelo sinoć da mi onako pričaš?
Pazi sad:

"Ti. Zbog tebe sam zao. Tvoja faca je takva da potiče na zlo. Podla, pokvarena. Dvolična. Plan ti nje uspio. Koja sam ja budala, čovjek s diplomom pusti u kuću jednu...jednu... Kad te vidim takvu podlu, ja ne mogu biti dobar čovjek. A ja sam dobar čovjek. Najzgodniji, najpametniji, najškolovaniji. Nisi me dostojna. Još sam ti i brak ponudio! Nisi svjesna što si mogla imat, situiranog, slobodnog, visokoškolovanog gospodina.............."

Rekoh samo: -Mi nemamo nikakvog razloga da ostanemo zajedno. Hoćeš li me ti odvest ili da zovem nezakonitog da dođe po mene? "Mogu te i ja odvest" OK.

Nije mi pomogao ni čačkalicu odnijeti s drugog kata do auta. U autu ima za dvije prikolice drloga, ali sam uspjela sve svoje stvari ugurati. Vratila mu ključ od stana.


U autu je puštao toliko glasno muziku da se nije moglo razgovarati.
Zato sam mu tek doma rekla: "S tom diplomom kojom se toliko ponosiš možeš si obrisat dupe. Tek kad položiš ispit iz ljudskosti, imaš pravo govoriti" i otišla u svoju sobu.

Naravno, on je nazakonitom ispričao kako sam ga zajebala, kako sam nekulturna, kako se ne znam ponašati prema ljudima, kako sam glupa ko top... to je dugo trajalo, čista pljuvačina bez ikakve osnove.

Idući dan je već na poslu pričao "kako ga je ona kurvetina zajebala, smeće jedno, bla bla bla" tako da su svi pacijenti čuli.

Onda me sinoć moli u porukama da mu oprostim. Nikad. Ni onda.

Nezakoniti i ja se slažemo bolje nego ikad. Pravimo šale na račun veleškolovanog koji sve zna. Usput, pisao mi je i protiv njega, ali mu ovaj neće reći da zna, nego čeka da ga uhvati u laži.
Baš su "pravi prijatelji", telefoniraju. Mr X jedno govori njemu, a drugo piše meni.
Dr Jackyll & Mr Hyde. All -in- one, po potrebi.
Mislim da zapravo ima teži psihički poremećaj.

Sad šlag na kraju. Nezakonitog zanima što se zapravo desilo (što je ovdje navedeno), pa ispituje kako to...
Šlag je u tome da se muvam od slatkastih riječi jednog lažova, zatim gnjusnih, do puno pitanja u malo vremena,

a ja želim malo tišine.

Hvala,
naivka.



































Nema komentara:

Objavi komentar