ubojita telekomunikacija - ili umreš od smijeha ili od jada

Sigurno ste svi kad-tad u životu morali zvati razne korisničke službe. Nekad davno, kad su se mobiteli tek pojavili (sjećate se npr Croneta?), nazvali ste i čovjek vam je objasnio kako stvari funkcioniraju.

A sada - bez oduševljenja nema ništa. 

Moderniziralo se, živog čovjeka ne možeš dobiti. Tek sad, nakon godina i godina iskustva, uspijem u 3 koraka razgovarati s nekim. Prvo, razgovor ugodni sa iritantnim snimljenim glasom, ako ćete ovo, izaberite 1, ako ono, izaberite 2...itd do milijun. Kad napokon izaberete taj jedan broj, opet isto: ako ćete ovo, birajte broj...Pa treći put...Pa usput, onako, dok već čekate, izrecitira vam 101 reklamu i ako imate sreće javi se neki neznalica, traži sve podatke - broj, ime, broj sa računa, Ojeb; onda prtlja li prtlja, na kraju ništa ne napravi, proslijedi tehničkom odjelu i u roku 48 sati popravljaju stvar.

Već dva i pol dana nemam internet. Zato što su nam poslali novi modem za brži internet. Toliko je brz da na kraju ne radi ni tv ni telefon ni internet.

Zvali smo nekih 11-12 puta i isto toliko dobili različitih odgovora. :) Ovaj put u pitanju je T-com, odnosno, Jebo T-com, tako se zove.

Poziv prvi - prvi slobodni agent kaže: samo ubacite nove kablove gdje su bili stari. Jednostavno. 

Pa ovaj ne paše, onaj što je bio crven sad je žut, ono što je pisalo na starom, uopće ne piše na novom, rupe ne pašu...šta ćeš, zovi ponovo, nakon što sam uspjela sve ugurati na pravo mjesto.

Agent izmišljenog imena, svaka čast, maštoviti su - čudi se: kakav žuti kabel?? Razjasnimo kud je šta uštekano, pa kaže, evo sad će to iz centrale sve srediti i proradit će za 10 minuta.

Nakon pola sata, pošto se ništa nije desilo, zovem opet. Novi agent: pa morate spojiti laptop i konfigurirati postavke. Ajd, uštekam žuti kabel u laptop, klikni ovo, klikni ono, pojavio se Google, upiši ono 192.bla.1.1 i pojave se podaci čing šing dong kineskog modema, pišem ime i neku lozinku koju mi on govori - usput, zvučao je kao da mu za 5 minuta polijeće avion, ili kao da je baš dobio dizenteriju. Uglavnom, veza se prekine.

Zovem opet, sad se javi neka ženska osoba. Opet ispočetka, ali ova prvo traži ojeb vlasnika linije; još nisam skopčala kako se na mom pametnjakoviću od smartfona stavi poziv na čekanje, pa sam prtljala i dok sam našla oib, nisam se više znala vratiti, stiskala kojekakve tipke i ne mogu garantirati da li je prekinula ona ili ja.

Sretna što imam sve podatke, odmah ponovo zovem. Javlja se novi. Ispričam mu sve, a ovaj kaže. ma kakav laptop itd, dajte mi podatke pa ćemo to odmah srediti. Ovaj traži i oib i neki broj sa računa, ime, adresu, broj telefona. Dobije sve, pa kaže - sad ja to šaljem tamo i tamo i za 7-8 minuta će proraditi. Hm.

Naravno, nije proradilo, ajmo opet na mobitel. Nova ženska. Opet vuci laptop, žutu pertlu, nađemo gdje se upisalo par podataka čang šlang dingu, e, ali ova nastavlja i dalje. Sad odite na ovo pa tu upišite ono, pa vremensku zonu, pa dsl internet, pa upišite šifru mreže koju mi je dao pitaj boga koji od njih, pa ovo pa ono, pa je svaki čas bilo "molim vas, pričekajte malo", nema problema, (mislim, ženska se STVARNO trudila!!) i opet ništa nije uspjelo, ničeg nema, ne znam više u kojem trenutku se izgubila televizija, poslala je prioritetno (pazi ovo: PRIORITETNO!) zahtjev da tehničari dođu k nama doma.

U međuvremenu, moj nezakoniti je zvao manje-više svađalačkim tonom. Dobili smo par obećanja od toga da će doći jučer, najkasnije danas, danas čekamo cijeli dan i opet zovemo, ma sigurno će doći danas, oni rade do 8 navečer, pa, bit će u roku 48 sati. Danas u 7 navečer mi je agent izmišljenog imena rekao da će sutra SIGURNO doći. :))))))

Provela sam s njima 128 minuta i 20 sekundi na svom mobitelu i još najmanje 50 minuta na nezakonitovom, Još da dodam, ja sam zadužena za te stvari, jer on nikad nije pipnuo laptop, i neću mu dati ni blizu, jer bi trajao najviše 6 minuta. Previše je tih stvari, tableta, mobitela itd ubio, opet sam mu naručila novi tablet, nek se iživljava. I čudom se čudio kako ja išta mogu raditi na laptopu kad nema interneta. :)

Njegov najveći problem je što ne može gledati pokretne slike na toj kutiji od tv-a, jako pati, ne bi ga ni bog ni vrag natjerao da pročita neku knjigu. Ako nema tv-a, nema se šta u životu raditi. Oko 8 je došao "daj mi neku tabletu za spavanje", moja greška što mu nisam dala polovicu, pa je sav sretan drogiran i izgubljen otišao u krevet. Kasnije je umjesto u wc došao k meni u sobu, kad sam se digla da ga odvedem u pravom smjeru, vratio se u svoju sobu, pa sam ga odvukla u kupaonicu i onda je cvilio da hoće spavat sa psom, i rekao "Ja sam pas!" Šta mi je preostalo nego - da ga utrpam kod Drageca.

Nastavit ću sutra kako je završila avantura sa Jebo T-comom. Ako završi. Kad bih nabrojala sve problematične situacije poput ove, knjiga "Rat i mir" bi se mogla nazvati slikovnicom.

Baš se pitam - kako s ovim izlaze na kraj ljudi sa kratkim fitiljem.... XD

Evo, u mogućnosti sam da dovršim priču. Sad je subota, na internetu sam :)

Prvi poziv Jebo T-comu je bio 8.10. u 13:07 sati.

Danas, 10.10.2015. od jutra smo na mobitelima, na smjenu.

Moram reći da sam fascinirana načinom njihovog rada - koliko god tih agenata ima, kako baš svaki od njih zna reći drugačiju informaciju? Kako? A imaju sve podatke ISTE na ISTOM broju telefona. Imam osjećaj da sam ovih dana prošla Kinu, Mađarsku, Finsku, UAE, Japan i Australiju, najblaže rečeno, svatko je govorio svojim jezikom!

Prvi jutarnji poziv, ono grozomorno cvrkutanje "Dobro jutro, izmišljeno ime, kako vam mogu pomoći?" Upada u svoj tamo kompjuter pa kaže- da, vidim da je kvar prijavljen 9.10. u 17 sati, da, vi ste zvali u 13 sati ali ste onda sami pokušavali popraviti stvar pa kad niste uspjeli, prijavljen je kvar u 17 sati. -Gospođice, kvar je prijavljen 8.10! - Joj joj, ne znam, evo ja ću opet prijaviti kvar, bit će riješeno do 19 sati.

Drugi poziv, muški duh: Da, kvar je prijavljen 8.10. u 17:28; tehničari rade danas do 16 sati. Ako ne dođu, zovite nas u 18 da pošaljemo dopis da vam smanje račun. Ha ha.

Treći poziv. Kaže tajna agentica: Da, kvar je prijavljen, tehničari su na terenu do 20 sati, a ako ne dođu, nazovite da im pošaljemo požurnicu.

Četvrti. Slow motion: Daaa vidimooooo...vidim da je rješavanje prooblema u tooooku, Ja nemam njihov broj na terenu, no trebali bi doći do 17; ako ne dođu, nazovite da im pošaljemo novu požurnicu...

Mislim, jel oni gledaju u kristalnu kuglu, karte ili grah?

Peti poziv: bla bla, nezakoniti njima- a ako ne dođu, imam zakonsko pravo prekinuti ugovor bez naknade, jel tako? Ako ne znate, pogledajte u zakon...Gđica, valjda Anestezija :) moli za još malo strpljenja, hvala.

14 sati 45 minuta: dolazi bijeli kombi neke privatne firme na kojem piše građevinarstvo i komunikacije. Dva mlada momka, mole da maknem dogu Drageca, zatim ulaze. S nogu zovu nekoga, čujem neke šifre, aha, pa to je prebačeno na Huawei prije desetak dana...Kažu - idemo do centrale, vraćamo se za deset minuta.

Evo ih u 15:07. Kod mene se nakon žute zvjezdice pojavio internet, zelene se dvije crtice signala, spojim se, piše- pristup javnoj mreži (?!). TV ne daje znakove života.

15:17. Proradio telefon, pojavila se slika na tv-u. Što se interneta tiče, kaže, nemam pojma zato piše javna mreža, to samo inženjeri znaju...I- pa pa!

Sve u svemu, preživjeli smo, sad se više ne moramo družit (ha ha ha ha ha!!) :)

Ostaje pitanje zašto plaćamo 30-tak kuna mjesečno održavanje, zar T-com ima samo 2 terenca, zapravo jednog, jer ovaj drugi dečko je bio usputna pratnja, i, kad dočekamo kraj ugovora u veljači iduće godine, kome ćemo prijeći. Ova tragikomedija je prešla sve granice.

Što se tiče bržeg interneta, u pola sata triput je nešto zablokiralo. Možda mu treba mjesec-dva da dostigne radnu temperaturu.

Nažalost, do veljače je još o-ho-ho vremena; ostaje mi nada da se neću vraćati na temu.

zubi za osmijeh i zubi za režanje

Ideš fino, s pažnjom slušajući - ispadneš beskičmenjak.
Probaš izraziti svoje mišljenje koje je suprotno - gle budale.
Probaš grubo - šta je tebi, nikad nisi bila takva?!
Ignoriraš - šta, sve mora bit po njenom?!
Pokušaš nježno dati nešto do znanja - šta se petljaš??
Razuman savjet ne dolazi u obzir - zamrze te.
Našalim se - 1 od 100 ima smisla za humor.
Napraviš nešto pogrešno - nesposobna si.
Kažeš istinu - lažeš!
Postaviš direktno pitanje - zaobilaznim putem NE dobiješ odgovor.
Nervozna si - pa tebi nikad ništa ne valja!!
Smiješ se - kako ti je do smijeha u ovoj situaciji?!
Ostaneš bez novaca - ostaneš bez prijatelja.
Posudiš novce - ostaneš bez prijatelja.

Dakako, uvijek sam ja kriva.

Zanimljivo kako niti jedno ponašanje ne dobije pozitivnu ocjenu. Iz svega toga ispostavilo se da nema nikakve potrebe da marim za druge ljude, jednostavno, nećete vi mene, neću ni ja vas.

Sada je nastupila promjena, a to je da ja odlučujem kad i šta hoću ili neću. Take it or leave it.

Nemam para za plaćenike da mi utjeraju dugove; Vlada RH mi je rekla "nismo sigurni da li je u svemu tome nešto nezakonito(??!!?) (VLADA RH!)

Ono što me spašava cijeli život je moj flegmatični karakter, pa se ne ljutim i od svega napravim smijuriju.

Jer, smijmo se dok još imamo zube! :)

ukratko

Malo sam stala na loptu i stavila cijeli život na reviziju.
Uvijek se držim onoga da je sad i samo sad bitno, i da je išta moglo biti drugačije, i bilo bi drugačije.
Ili, što se kaže- da pas nije srao, ulovio bi zeca. E, ali nije.

Tvoje odluke su - tvoje odluke. Koju god doneseš, stani iza nje. Bilo što, od izbora čarapa, odluke o braku makar znaš da nije dobro, odluke o rastavi, dnevnom rasporedu, itd- o svakoj smo odluci razmislili i baš tu jednu izabrali.

I - svi imamo pravo na promjenu mišljenja; zapravo, znamo da se jedino budale drže jednog te istog i nikad ga ne mijenjaju. Znam par takvih; zapravo su umrli još tamo negdje u dvadesetoj, a bit će pokopani 50, 60, 70 godina kasnije.

Tako, ja još uvijek istražujem, učim, preispitujem, i još uvijek ne znam gdje želim živjeti i što želim raditi kad budem velika.
Makar sam vrlo blizu pola stoljeća mlada.

Moj nezakoniti je odlučio živjeti do 93. godine. Bog te vidio, ali tko će izdržat s tobom još 30-tak godina?! Pa ja ne znam ni kad ću večeras u krevet, ni šta ću sutra radit! Znam da ću piti kavu, popušit kutiju i pol, i upaliti laptop. Naravno, ako uopće preživim do sutra :)

Tako me prije par mjeseci opalila činjenica da nemam želja, ciljeva, planova, ideja, da mi je svejedno. Mogla bih biti ostatak života sama u sobi uz laptop i knjige. Samo sam vegetirala iz dana u dan.
Došao je i deseti mjesec i onda sam shvatila i ovo: ove godine sam otišla na kavu u kafić dvaput da se nađem sa dva čovjeka; jedno tri puta kad sam išla u banku u Zadar, dvaput u Biogradu kad sam išla doktorima; dvaput u Benkovcu kad sam morala nešto obaviti, jednom u Gospiću nakon mri, i jedno 3-4 puta u Obrovcu kad je trebalo tamo nešto obaviti. Znači, nijednom nisam tek tako dobrovoljno rekla- Idem na kavu- i izašla. Jednom sam bila na plaži, nijednom se nisam okupala u moru, par dana sam bila na Murteru s namjerom da odradim sezonu, ali me 4. dan uhvatio išijas; i prošetala sam sa psom različitim stazama više puta. Otprilike, kad sve zbrojim, od devet mjeseci i tri dana, 8,5 sam provela u 4 zida.

No, meni to paše! Stvarno, previše volim biti sama.

Za to vrijeme, nasvađala sam se sa desecima raznih likova preko emaila, i to sa guštom, čak i van zemlje; a doma, hiiiiii, više nego čitav život sve zajedno.

Nemjerljivo mi je zadovoljstvo kad nekog krenem zezat a ne shvati na prvu :)
Npr, neki dan donosim Mu uputnicu za CT mozga i kažem:
- Evo ti, pa da vidimo jel imaš šta u glavi.
On, iz topa: - NEMAM!
Sekunda tišine, pa opaki pogled u mene i kaže: Maaaarš :)
Hihi, jupi, nasjeo je! S kojim guštom sam se ismijala!!

Bez obzira na sve, ne smatram ovu godinu izgubljenom; naprotiv! Revizija je završila, vratila sam se u duhovni plus, svaki dan sam se nasmijala.

A ono pitanje - koji je smisao života?- ima tako jednostavan odgovor:

- Biti sretan.