ukratko

Malo sam stala na loptu i stavila cijeli život na reviziju.
Uvijek se držim onoga da je sad i samo sad bitno, i da je išta moglo biti drugačije, i bilo bi drugačije.
Ili, što se kaže- da pas nije srao, ulovio bi zeca. E, ali nije.

Tvoje odluke su - tvoje odluke. Koju god doneseš, stani iza nje. Bilo što, od izbora čarapa, odluke o braku makar znaš da nije dobro, odluke o rastavi, dnevnom rasporedu, itd- o svakoj smo odluci razmislili i baš tu jednu izabrali.

I - svi imamo pravo na promjenu mišljenja; zapravo, znamo da se jedino budale drže jednog te istog i nikad ga ne mijenjaju. Znam par takvih; zapravo su umrli još tamo negdje u dvadesetoj, a bit će pokopani 50, 60, 70 godina kasnije.

Tako, ja još uvijek istražujem, učim, preispitujem, i još uvijek ne znam gdje želim živjeti i što želim raditi kad budem velika.
Makar sam vrlo blizu pola stoljeća mlada.

Moj nezakoniti je odlučio živjeti do 93. godine. Bog te vidio, ali tko će izdržat s tobom još 30-tak godina?! Pa ja ne znam ni kad ću večeras u krevet, ni šta ću sutra radit! Znam da ću piti kavu, popušit kutiju i pol, i upaliti laptop. Naravno, ako uopće preživim do sutra :)

Tako me prije par mjeseci opalila činjenica da nemam želja, ciljeva, planova, ideja, da mi je svejedno. Mogla bih biti ostatak života sama u sobi uz laptop i knjige. Samo sam vegetirala iz dana u dan.
Došao je i deseti mjesec i onda sam shvatila i ovo: ove godine sam otišla na kavu u kafić dvaput da se nađem sa dva čovjeka; jedno tri puta kad sam išla u banku u Zadar, dvaput u Biogradu kad sam išla doktorima; dvaput u Benkovcu kad sam morala nešto obaviti, jednom u Gospiću nakon mri, i jedno 3-4 puta u Obrovcu kad je trebalo tamo nešto obaviti. Znači, nijednom nisam tek tako dobrovoljno rekla- Idem na kavu- i izašla. Jednom sam bila na plaži, nijednom se nisam okupala u moru, par dana sam bila na Murteru s namjerom da odradim sezonu, ali me 4. dan uhvatio išijas; i prošetala sam sa psom različitim stazama više puta. Otprilike, kad sve zbrojim, od devet mjeseci i tri dana, 8,5 sam provela u 4 zida.

No, meni to paše! Stvarno, previše volim biti sama.

Za to vrijeme, nasvađala sam se sa desecima raznih likova preko emaila, i to sa guštom, čak i van zemlje; a doma, hiiiiii, više nego čitav život sve zajedno.

Nemjerljivo mi je zadovoljstvo kad nekog krenem zezat a ne shvati na prvu :)
Npr, neki dan donosim Mu uputnicu za CT mozga i kažem:
- Evo ti, pa da vidimo jel imaš šta u glavi.
On, iz topa: - NEMAM!
Sekunda tišine, pa opaki pogled u mene i kaže: Maaaarš :)
Hihi, jupi, nasjeo je! S kojim guštom sam se ismijala!!

Bez obzira na sve, ne smatram ovu godinu izgubljenom; naprotiv! Revizija je završila, vratila sam se u duhovni plus, svaki dan sam se nasmijala.

A ono pitanje - koji je smisao života?- ima tako jednostavan odgovor:

- Biti sretan.