bog, batina i domoljublje

Čitam tako, okolo, rasprave, svađe, vrijeđanje, pametovanje, sve oko religije.
Neću pisati o ovom ratu, Parizu, svađama oko religija u svijetu.

Nego, vidim da je u ovoj zemlji sve raširenija potpuno nova religija, kakve nema nigdje na svijetu.
Morat ćete mi pomoći da joj damo ime.

Evo ovako stvari stoje: rodi se čovjek, ljudsko biće, svi u početku isti, odrasta, igra se s vršnjacima, ide u školu, pola života provede u školama da bi, jel, postao obrazovan, pametan i odgojen.
I sad, nikako da shvatim otkud dolaze sveprisutne zapovijedi, u kojem kamenu i gdje su uklesane, tko je prvi počeo, a zatim se počele širiti kao epidemija.

Dakle, ovdje vrijede slijedeće zapovijedi:

1.  Ja sam ovdje bog i batina, dakle moje je sve.
2.  Ukradi sve što možeš.
3.  Uvijek imaj u rezervi amneziju.
4.  Ako te uhvate u nedjelu, ne brini, pravosuđe će te osloboditi.
5.  Bolje da ubiješ nekog umjesto da mu opališ pljusku.
6.  Laži sve dok se sam ne uvjeriš da je to istina.
7.  Ako imaš sve, traži socijalno, dobit ćeš, jer ti treba.
8.  Uvijek je netko drugi kriv.
9.  Ljubi ženu bližnjeg svog dok je on na poslu.
10. Mito je tvoj prijatelj.
11. Poštenje je precijenjeno, strašan grijeh.
12. Kad netko posrne, dokusuri ga.
13. Nemoj dati da prestane II svjetski rat.
14. Možeš imati svoje mišljenje, ali ne smiješ se slagati s njim.
15. Vrijeđaj kad god stigneš.
16. Bolje nož u leđa nego istina oči u oči.
17. Što si veći lopov, to si cjenjeniji i slobodniji.
18. Popljuj sve političare, a onda glasaj za njih.
19. Tvoj susjed je tvoj neprijatelj.
20. Dvoličnost je tvoja najbolja osobina.
21. .........

I tako dalje, i tako dalje. Gazi kog stigneš; što više poreza ne platiš to će ti više oprostiti; ne gledaj svoja posla dok ima tuđih; brini tuđu brigu - za tvoju ima vremena....

A onda kad kažem da sam protiv, onda sam izdajica koja ne voli svoju državu i sigurno mi je netko od predaka došao od nekud pa me nije naučio kako se ovdje živi.

Jebiga, ja sam ateist, antiteist, izrod, antikrist - iš sotono od mene, i šta sad filozofiraš ko da te Aristotel podučavao, vidi se da ne gledaš televiziju, nemaš pojma šta je život....

Nosite si svoju HReligiju tamo gdje ste je izvukli.
Vjerojatno iz onog mjesta koje Sunce u životu nikad ne vidi.

dirty old town

Vjerojatno vas ima sretnika koji ne znate - osobno - što je opstipacija. Blago vama.
Isto vrijedi i za dijareju.
Iliti, po naški, il nemoš srat, il zasereš sve okolo.
Da se razumijemo, jel.

U ovom selu u većini su seronje, da prostite. Neću širiti priču na druga mjesta - znam da ste i sami pomislili na šire prostore. Naravno. Tako je.

Hodam okolo i vidim da se gomila kuća prodaje. Više njih prodaju istu kuću drugim ljudima, zanimljivo, svi imaju neke papire. Podosta muljatora koji si navodno zasluženo uzimaju proviziju.
Uredno se smiju, ne opstitiraju, a to što se prostituiraju na ovaj način magično djeluje na lokalne lokalce koji, nadajući se rundi, čekaju u redu da se uguraju dotičnima u, hm, auspuh.

Ovdje nije nogom kročila nikakva inspekcija da vidi kako snalažljivi ljudi mogu biti. Radi se o
tzv socijalnim slučajevima. Dobili su kuće, razna prava, novce, a onda te kuće iznajmljuju i dolaze iz Slavonije, Bosne, bogtepita otkud, jednom mjesečno, da si podignu socijalu i najamninu.
Onda, npr, bračni par se rastane da bi dobivali po dvije socijale. I dalje žive zajedno, sretno.

Onda, tip razbija ženu, žena naleti na bicikl, godinu dana po sudu, daje 5-6 različitih izjava, pa se na kraju totalno pogubio u lažima, izgubio sud. Digao je novu tužbu da traži novce od roditelja momka koji je nesrećom vozio bicikl, jer jadan, nema da kupi novi bicikl djetetu koji je razbio bacajući ga po cesti i vičući da će ga ubiti. Kaže da ima PTSP kao HRVI i svi znaju da je to kupljeno. K njemu dvaput tjedno dolazi kamion s pumpom za pražnjenje septičke jame.

Ludilo, tako mi svega. Drobio je kaktus u rakiju i prodavao kao lijek od aloa vere; kupci naivci su
doslovno danima grijali školjke psujući mu sve po spisku. Netko ga je spasio od linča.
Čujem da je izjavio da ga policija štiti jer je krao skupa s njima.

Druga ulica, jednom mjesečno stiže pošiljka droge, vidi se kad je prometno po ulici dugoj 100 metara. Jednom su došli zabunom k meni, promašili su adresu.

Malo dalje, čovjek je ogradio dvorište bodljikavom žicom. Pamet? Pamet uhvatila opstipacija.

Čovjek s kapuljačom, starac, noću masturbira pod prozorom 70-godišnje dame.
Nije baš oduševljena.

Moj susjed s lijeve strane, kladim se da mu je stado magaraca prdnulo u uvo, fućka 24 sata na dan. Horor. Malo kaže da je rastavljen, malo da nije, žena je u prizemlju, on na tavanu. A inače, cijeli dan su skupa. Nedavno je susjedu u auto umjesto benzina ulio naftu; eno ga po cijele dane hoda po ulici, fućka i smije se.


Kud su svi seronje, još se prave i ludi. I svatko je ponaosob iznimno pametan i sve zna.

Još malo pa će biti 3 godine kako to gledam i slušam. Pitam se, ima li uvrnutijeg mjesta od ovog?

Netko je ubio najsretnijeg psa u selu vatrenim oružjem. Nikad nikakav odgovor.

Osobno znam 4 (ČETIRI) normalne osobe s kojima se može razgovarati.
Draže mi je ostati u kući i zabavljati se sa psom, nego izaći i sresti bilo koga. Svima samo "dobar dan". Praviti šale na facebooku. Spavati.

Pa se pitam - o, karmo, kud baš ovamo??
Valjda ima neki razlog.
Još ne znam.

biram, biram....pa ne biram....

Uzela sam si malo truda i prevrnula Google da vidim što se to zapravo dešava.
Opet izbori, ovaj put za saborske zastupnike, stranke, premijera.
Budući da nemam živaca to gledati na tv, rekoh- ajd da se malo informiram, ipak ću u nedjelju otići odraditi svoju građansku dužnost pa da vidim što me čeka.

Dakle, izgubila sam se. U ovoj državi svaki punoljetan stanovnik ima svoju stranku, a tako su maštoviti da im se kratice ne mogu zapamtiti. Zato mi je cijeli dan u glavi ona pjesma iz filma "Kosa", pa lagano pjevušim onaj dio "LSD, THC, SDP, HDZ, UIO, NLO....."

Pročitala sam i sve liste i stranke u svim izbornim jedinicama, a ona tzv. dijaspora- nedostaje bar milijun živih Kineza- ukratko im pokušamo objasniti o čemu se tu radi i tutnemo listiće.
Da bismo bili u ravnoteži sa ovima za koje kažu da je javna tajna da dovoze gomile autobusa na glasanje i plaćaju ih neke stranke da bi glasali za njih. Nisam vidjela, samo mi pričaju da se to radi.
Kao i podosta mrtvaca koji, eto, ustanu na jedan dan, da glasaju za svoju bolju budućnost. Pa se vrate. Kao i ovi što imaju dvojno državljanstvo pa trk u jednu pa u drugu zemlju, svaki se glas broji, jelte.
Dvaput.

Ovo JE zemlja apsurda. Da postoji itko tko je u stanju dovesti stvari u red, da svima bude sve jasno i dostupno, da zakoni ne budu više jednaki za sve, a ne za neke jednakiji, bilo bi puno lakše izabrati.

Listam tako, piše neka Odluka; ispod nje piše Odluka o izmjeni Odluke. Njome se poništava prva Odluka. Nakon rasprave i dvadeset i devet čitanja, kada više nitko ne zna o čemu se uopće radi.

Jedan simpatičan, nadasve, primjer, za koji znam da nisam jedina koji ga proživljava: Zbog raznih bolesti koje su se nakupile tijekom godina i sad sve došle na naplatu, u Zavodu za zapošljavanje su me proglasili nezapošljivom i poslali u Centar za socijalnu skrb. Da se razumijemo, radim štošta oduvijek, velikom većinom na crno- jer stalno netko nekog štiti i podmićuje itd- tako da u radnoj knjižici imam nešto manje od 11 (JEDANAEST!) godina radnog staža. Sad će mi 49.Dakle, penziju neću doživjeti, raditi ne mogu, a simpatičan zakon kaže da ne daje socijalnu pomoć dok je osoba na liječenju. HA. Ne samo ja, nego ima nas, koji se moramo zbog raznoraznih razloga liječiti doživotno.
Iliti, uzimamo lijekove koji nam pomažu da preživimo; bez njih ne funkcioniramo.

Nikako to ne mogu posložiti u glavu nekim razumnim putem.

Usput, kaže statistika da ima oko 70000 HRVI. Ne znam baš... tko će dati odgovor?

Ako hoćeš raditi kao čistačica, moraš imati B dozvolu, govoriti 2 strana jezika, SSS nekog smjera, donijeti potvrdu da nisi kažnjavan, domovnicu, rodni list i po mogućnosti preporuku.

A onda pogledaš sastav Vlade, Sabora, i uz časne izuzetke, shvatiš da njima ne treba baš ništa od svega toga, osim da znaju govoriti i po mogućnosti vrijeđati - a dobar dio njih je i osuđen i pod istragom, i opet ispada da dok pametni šute- budale vladaju. I vuku nas za nos.

Tako, pitam se, može li se ova zemlja i dalje ovako sramotiti? Govorim o zadnjih dvadesetak godina.

Na snazi je nova narodna: "Glup, gluplji, političar!"
I još jedna: "Što gluplje ovce, veći ovan na vlasti"

U zdravlje vam, i pazite što radite u nedjelju!

zloćo i namćori

Daj mi temu, izvrnut ću je i napraviti smiješnom. Ne znam se ljutiti, ne znam se svađati. Niti želim.
Slobodna sam. Ne drži me nikakva osveta, nikoga ne mrzim, nikome ne želim zlo, smrti se ne bojim.
Da, to je prava sloboda!

Tako, mogu se posvetiti dopunjavanju svog znanja, recimo.
Sada znam sve o srcu, bradikardijama, tahikardijama, protoku krvi, koliko bolesti može biti, cijeli kardiovaskularni sistem sam usvojila, bravo ja.

Evo: sve je počelo ovdje:
                                           

                                                                            

Ova stolica u čekaonici ispred ambulante već je savršeno oblikovana po mjeri mog gluteusa maximusa koji je više minimus, ali nema veze, odavno smo si ovak, na ti.

Kaže kardiolog, ajmo mi sredit to srce pa da više nema problema. A mene kao da je teško nagovorit, rekoh - ajmo. Pita - Kad? Rekoh - Svejedno. Riješeno. Idi na 3. kat, reci sestri i ona će ti sve objasnit.

OK. Kaže glavna sestra - dođi za tri tjedna u 8 ujutro natašte, obrijanih prepona. Super, mislim si, kroz trnje do zvijezda, a do srca...ajd dobro.

Dođe i taj dan, ajmo. Operaciona sala, svemirski blok III, ima svačega čemu ni približno ne znam ime. Rendgen tipa okruglog letećeg tanjura koji se vrti u svim smjerovima, puna soba monitora, raznih sprava za mučenje. Naravno, jedan dio je bio neispravan pa ga je trebalo najprije popraviti. Smijeh, galama, psovanje, pjevanje, dobra muzika. Prekrili me stoljnjakom sa rupama na preponama - samoljepljivim. Dva doktora, jedna asistentica, Četvrta od Devet.

Prvome koji je navukao na sebe antiradijacijsku opremu rekla sam - Gdje je šešir, kauboju?

Drugi se jedva utrpao u to, zategnut jače od švargla; njemu sam rekla - Kiborg!

Kiborg je bio glavni. Opalio mi injekciju u desnu preponu, pričekao da vena otkaže osjetljivost, i-

ajmo na posao. Do tada sam još mrdala nožnim palcima u ritmu muzike. E, pa, prestala sam. Ne svojom voljom! Kažu, ne boli. Vraga ne boli!

Prvo je rekao - Šta mi dolazite takve suve ko barut?! Ja njemu: šta će ti rendgen, staviš žarulju od 100 watta ispod mene i vidiš sve; osim toga baš imam lijepe vene. Kaže on - Nemaš. E pa imam. Baš.

Ljudi moji, kad je stao trpati kroz venu jedan pa drugi pa treći kabel-kateter-sondu-šta li.. Pa kaže - ovaj je pretanak, daj mi deblji; jedan vadi, drugi trpa; drugi vadi, treći trpa.... i sve to kroz moju venu do srca. Pa kad malo skrene u pritoke vene i ja kažem- Aj, aj! -on kaže- Znam, znam...

Natrpali u mene tih sajli i kablova kao da će u najmanju ruku FAP-u ili MAN-u prepraviti motor da ide na smjesu benzina, nafte,vodika, kerozina, helija i auto plina, a sve to kroz auspuh...

Onda su išli izazivati vraga, to jest tahikardiju, da vide otkud dolazi. Koji doživljaj! Daj 20 Volti! Daj 30! I to je trajalo par beskonačnosti. Kojiput je Kiborg rekao: Sad će vas možda malo zabolit....

Da MOŽDA!! Da MALO!! Gledam otkucaje srca svoga na monitoru, 83..97..116..168..270..STOP!! Koji vražji warp!

Jadranka, jel to to? Mislim si- ubojico!! I sve to dok nisu ustanovili da je to baš ono što je Kiborg mislio, ali da ne bude baš jednostavno, reče: A sad ozbiljno, mirno i polako. Jedan drhtaj ruke, jedan pogrešan milimetar i završit ćete na premosnici. Ha. Bezobrazna veničica koju je trebalo spržit našla se na najnezgodnijem mogućem mjestu. Došao je upomoć još jedan specijalist; pilili me, pržili, sjeckali...i napokon - gotovo. Uh. Ostale mi 4 rupe na preponi.

SPVT nije prešao u PTSP.

Kaže- tri sata strogog mirovanja. Ovo je trajalo dva sata, a onda sam još 4 prespavala.

I?

Otišla u kafić da na miru zapalim i popijem kavu.

Još uvijek sam pacijent iz noćne more.

Ali, rekao je Kiborg: Nikad nisam vidio ovako cool pacijenta! E, da su mi svi ovakvi....

Ovaj ili idući mjesec imam operaciju koljena. Treći put. Ili možda četvrti, više ne znam.

Ako nabasate na raščupanu žensku spodobu sa štakama kako sjedi u kafiću, to sam ja.

                                                            

mrtav život

Volio ju je.
A onda je više nije volio.
Jer se zauzela za svoj život.
Zatim ju je zamrzio. Sve više, sve jače.
Zamrzio je sve njeno, sve što je ikad bilo, sve što će
ikad biti. Nju, njen život, njenu djecu, njenu unučad.
Zemlju po kojoj je hodala, zrak koji je udisala.
Cijeli život je posvetio mržnji; zaslijepljen mržnjom
širio je pakao oko sebe.
Ona se borila, hvatala zrak, tražila izlaz.
Nije joj dao.
Pokušavao je ubiti joj dijete, želio je satrati svaki njen trag
postojanja, želio je uništenje.
Ona je patila, šutjela, prestala šutjeti.
Nikad nije provela noć ljubavi.
Nikad se nije prestala boriti.
Nikad se nije prestala nadati
nekakvom životu.
Djeca su odrastala okružena
najvećom mogućom ljubavi
i najvećom mogućom mržnjom.
Njena je ljubav jača od svega,
nemjerljiva, neusporediva.
On je dolijevao alkohol na mržnju
kao benzin na vatru.
Taj ga je pakleni spoj ubio odavno,
mrtav je, nije vidio život od mržnje.
On je samo ljuštura
već pola stoljeća.
I dalje mrzi.
I ne zna drugačije. Niti želi.
Uskoro će ta ljuštura pod zemlju.
Ne shvaćajući da nitko neće pustiti suzu za njim.
Ona će ga šutke ispratiti.
Samo će
nastati
olakšanje.
I više ga nitko neće
spomenuti.