mrtav život

Volio ju je.
A onda je više nije volio.
Jer se zauzela za svoj život.
Zatim ju je zamrzio. Sve više, sve jače.
Zamrzio je sve njeno, sve što je ikad bilo, sve što će
ikad biti. Nju, njen život, njenu djecu, njenu unučad.
Zemlju po kojoj je hodala, zrak koji je udisala.
Cijeli život je posvetio mržnji; zaslijepljen mržnjom
širio je pakao oko sebe.
Ona se borila, hvatala zrak, tražila izlaz.
Nije joj dao.
Pokušavao je ubiti joj dijete, želio je satrati svaki njen trag
postojanja, želio je uništenje.
Ona je patila, šutjela, prestala šutjeti.
Nikad nije provela noć ljubavi.
Nikad se nije prestala boriti.
Nikad se nije prestala nadati
nekakvom životu.
Djeca su odrastala okružena
najvećom mogućom ljubavi
i najvećom mogućom mržnjom.
Njena je ljubav jača od svega,
nemjerljiva, neusporediva.
On je dolijevao alkohol na mržnju
kao benzin na vatru.
Taj ga je pakleni spoj ubio odavno,
mrtav je, nije vidio život od mržnje.
On je samo ljuštura
već pola stoljeća.
I dalje mrzi.
I ne zna drugačije. Niti želi.
Uskoro će ta ljuštura pod zemlju.
Ne shvaćajući da nitko neće pustiti suzu za njim.
Ona će ga šutke ispratiti.
Samo će
nastati
olakšanje.
I više ga nitko neće
spomenuti.