Jednostavno, desi se. Vražje naprave provode svoju vlastitu volju kad god požele.
Nekad se pitam - jel u pitanju elektrodisleksija ili govorna mana. Ili se, možda,
igraju skrivača. Kursor i slova. Djeca!
Počnem pisati npr. poruku, gledam u tipkovnicu; kad nakon nekog vremena dignem glavu - vidim -poruke uopće nema! Gdje je, gdje sam pisala? Nema! Da li mi se ponovo pisati? Ne, ne da.
Pogotovo ujutro, kad odem s mobitelom u boravak popiti kavu, pa me netko pita nešto na što bih trebala odgovoriti - nema šanse! Ćorava sam ujutro i pisati poruku na mobitelu je apsurdna, dugotrajna, nemoguća misija. Tako, tu upiknem neku sličicu, obično pogrešnu, slova ne mogu napikati. Imam naočale, ali - tko će ići po njih u sobu....
Dođem za laptop, počnem pisati, odjednom se sav krajolik promijeni, pa tražim - gdje sam pisala?!
Nađem, nastavim, a strelica mi ode u sjevernoistočni dio monitora i kesi se. Ja je vratim, ona opet. Ode jugozapadno. Onda se svađamo dok ne popusti.
Onda poludi miš. Da se na glavu postavim, neće kliknut na 'like'. A ja baš hoću. Onda krene
drke-drke-drke-drke. Nekad me posluša, nekad i ne.
Još jedna vrlo zanimljiva stvar: premjesti riječi u rečenici. Premjesti slova. Imam poruka koje nikad nisam odgonetnula.
Evo kako to izgleda: (ne dešava se samo meni, i ja dobijem takve poruke :)
- piigdje ih nemasala samm poruke ali n
- štaradi ? se
- krupolizatmpir i začine po želji. Za prste
- srećmojaice
-ogdje živišni ti idu i doma da vide
- kijeg ćeažu sn
- paomi baš jasnije n
- pio baš jasna nije m
- neda mi pisat neću više!
Ne znam što se dešava, ali u privatnim porukama je zabavno. Neka slova mi otkuca dvaput, neka preskoči; trebam extra vrijeme da to prepravim, pa da suvislo zvuči.
Događaju li se još nekom ovakve stvari? Ima li tu neko objašnjenje?
Za sada sam se pomirila, nema potrebe da se živciram
Uostalom, sjećate li se papira i olovke, poštara koji donosi pisma, a ne samo račune?
Kad ste zadnji put pisali pismo?
Vrijeme je!
Nema komentara:
Objavi komentar