ode još jedna smiješna godina...

Obavila sam pregled protekle godine.

Pa mogu sad na miru zatrapiti i 2015. Pa kad je se sjetim (možda, nekad) reći ću:
- Ahaa, to je bila ona smiješna godina!

Ako baš hoćete istinu, ne sjećam se šta sam jučer radila, ili jela, da nema ovog sata na laptopu ne bih znala ni koji je dan niti datum. Mislim, rekla sam danas mami da mi kćer preksutra, u četvrtak, ima predavanje. Tako sam saznala da je subota.

Za uspomenu na 2015. poklanjam vam dokumentirane doživljaje.

--------------------------------------------------

WTF je s ovim laptopom??! Stalno koči, smrzava, ne da se isključit, te ne reagira chrome te ne reagira skype te sam prebacuje kud hoće, te pišem i pišem a ono se nigdje ne pojavljuje, te kliknem na jedno on otvori drugo...dođe mi da ga ubijem, objesim, zakoljem, zakopam, otkopam pa opet ubijem!!! Pa ga restartam 5-6-7 puta, dobar 5 minuta, pa opet ispočetka...grrrrrrrr!!!!!!!!!!!!
-----------------------------------------------------

Nazvala sam 11888, svirali su, svirali,
i kad se ženska napokon javila, kažem joj
čiji broj trebam- prezime, adresu, kbr, grad,
ona kaže: Ja ću poludit! 
i poklopi.
WTF?

--------------------------------------------------------------------

Vidi ti banku, imala sam 0,00 kn
dali su mi 0,10 kn kamate
i uzeli 0,13 kn zatezne kamate
i sad sam u minusu 0,03 kn......
nedozvoljenom...

--------------------------------------------------------------------

Jutros nisam ponijela mobitel da uslikam umjetnička djela mrtve prirode na živoj prirodi; tzv, turisti su došli uljepšati mjesto, pa se može naći gomila stakla od pivskih boca, zasrana pelena smotana i poklopljena kamenom, bravo roditelji, konzerve paštete, mesnih doručaka, kostiju od kojekakve pečene prasadi i avijacije...da ne nabrajam, prelazim samo na slikanje i dokumentiranje koje ću uredno proslijediti nadređenima, nek se dive. Ne mora me nitko pitati više gdje živim- odgovor je uvijek - u Karinom Gornjem. Upper Dick's.

----------------------------------------------------------------------

Sa ContemporaryChristianDebates:

"How can we save starving children...from being fed by gay people?"

-------------------------------------------------------------------------------------------

on: bla bla bla bla...(pušiš, dimiš, zdravlje...)

ja: otrovat ću te

on: pripremit ću ti sve i složit i kamen oko kuće da imaš svoju trovačnicu

ja: nećeš stić. skuvat ću ti čaj od olijandera.

on: donest ću od Kineza onaj opijum i kanilu da možeš pušit
kćer: nargilu
on: da, to. i stavit ću u podrum i to i krevete..
ja: a ti ćeš bit makro?
on: ooo,daaaa, a ti ćeš vodit knjige
ja: kud? u šetnju? (hihihihi)
on: ma ne, to će se sad legalizirat i bla bla bla bla bla...
ja: ćao.
on: ha?
ja: ćao!
on: aha, idem.
-----------------------------------------------------------------------------

Ovako ide priča:
Budim se, gasim alarm, dižem se, oblačim dok ne zakuha voda za kavu, stavim malo više od žličice nesice neke vrste, žličicu šećera, punu žličicu bjelila za kavu, sjednem za stol, uzmem cigaretu, okrećem se da nađem upaljač, i -
onda se nađem u svom krevetu i polako shvaćam da se to desilo sve samo u mojoj glavi! Nisam se ni pomakla iz kreveta, nisam se obukla, nema kave! Sve moram ispočetka!!!

Feeling je užasan: zar sam sve to radila uzalud? A toliko sam se trudila, gledala šta stavljam u šalicu, oblačila se komad po komad...a ništa od toga nije istina???

To se ponovilo više puta i neizmjerno mrzim takve situacije!
Jednom sam i otišla na posao, pješke dugim putem, otvorila vrata, ušla unutra...i našla se u krevetu. Sve je bila laž! Sve ispočetka!!

Neko jutro čujem - ajde, diži se, kava je gotova! Rekoh- evo me!
Za neko vrijeme čujem opet - ajde, ohladit će ti se kava! Na to sam, onako u čudu, rekla- pa jel se već nisam digla??

Znate taj osjećaj? Mislila sam da sam jedina, dok nisam neku večer to spomenula u razgovoru sa frendicom-  i sad me zanima kako se snalazite sa dvostrukim, nekad i trostrukim vražjim buđenjima, nije li to baš iritantno??

-----------------------------------------------------------------------------

Vidi koliko je sati!!
Stvarno je vrijeme da se ukrcam u krevet (moj najbolji četveronožni prijatelj i ljubimac),
uključim čišćenje diska, analizu pa defragmentaciju tvrdog diska,
resetiram, refrešam, ispraznim kantu za smeće,
pa da mogu ujutro restartati.

-------------------------------------------------------------------

Palo mi na pamet, kod moje bivše doktorice na vratima je pisalo:

RADI SE NA TJEDNE
UJUTRO 07-13
POSLIJE PODNE 13-19
KAD SE RADI UJUTRO, SRIJEDOM SE RADI U SUPROTNOJ SMJENI
KAD SE RADI POPODNE, SRIJEDOM SE RADI UJUTRO

Kod druge:

RADIMO TJEDNO
KAD RADIMO UJUTRO, ONDA RADIMO SRIJEDOM POPODNE
KAD RADIMO POPODNE, RADIMO PETKOM UJUTRO
NE KUCAJ NA VRATA

Ni kod jedne nisam znala kad rade.

------------------------------------------------------------

susjed, dabogda ti na sprovodu fućkali !!!!!
ma, koliko idiota stane u jednu ulicu?!?

------------------------------------------------------------

Pa nek si ja sad mislim što sam ono htjela reć.
Misli = skliski mali vražićci!!
Tek što se sjetim, zaboravim.
Kvragu, sigurno je bilo nešto jako važno...
Ha ha

------------------------------------------------------------

Baš se pitam, kud ide corpus mortus delicates ako neće bit ni zakopano ni kremirano ni flaširano...
Nije mi nešto drago kopanje, ne trošim baš ni kreme, a nisam neka ispičutura....
Samo puno smijeha i duhana i kava....
HA??

-------------------------------------------------------------

Sinoć sam išla spavat u pola 6 danas ujutro. Ma ne, već je sutra. Dakle, u subotu navečer sam išla spavati u pola 6 u nedjelju ujutro. Sad je već 70 minuta ponedjeljka prošlo, i, znate šta?
Idem krpe bebe, ajat, pajat, sanjat i spavat.

--------------------------------------------------------------

Za kraj, počelo je dobro!

I, nedjelja je već 2 sata....