naivna izdajnica

Priznajem, bila sam malo naivna.
Kad sam prvi put čula da će 'netko tamo' napraviti
REGISTAR IZDAJNIKA HRVATSKIH INTERESA
rekla sam si - OHO! Zar je moguće da će netko popisati sve ove smutljivce i bagru lopovsku
koja je krala državu, trpala sebi u džepove, ostavljala ljude bez posla, bogatila se nelegalno?!

E. Uzmite u obzir da je to bila trenutna, u prvi mah stigla misao na ovakav naziv.
A onda sam čula što se pod tim misli, a to je jako, jako daleko od moje instant reakcije u glavi.

Sada, priznajem da sam i ja izdajnik. Naivna izdajica.
Imajte milosti, baš sam naivno reagirala.

Dakle, postoji Hrvatska i Hrvatska. Jedna Hrvatska je zemlja onih koji nemaju obraza, gaze preko leševa da bi nagomilali sebi, lažu glasno, podmeću drugima, ne poštuju zakone i Ustav, uguze se i uhljebe gdje tko da više, zemlja gdje oni koji su je krvlju stvarali ne vrijede ni pišljiva boba..

Da se ne lažemo, ta Hrvatska nam je sada stvarnost.

Izdajica sam ove Hrvatske.
Radila sam da bih preživjela, othranila i školovala dijete, kupovala knjige, odjeću, školski pribor,
Od plaća koje sam nekad dobila, a češće ne, plaćala sam podstanarstvo (onima koji nisu htjeli napraviti prijavu, da ne bi plaćali porez). Oni kod kojih sam radila nisu me htjeli prijaviti na mirovinsko i zdravstveno, jer bi - po zakonu - to trebali plaćati; dobila bih 3000 kn, 1400-1500 kn je bila stanarina, zatim režije, internet, pokaz za gradski autobus...Platila sam sve. I bila više gladna nego sita.
Izdajica sam jer sam rastavljena i imam samo jedno dijete. Izdajica sam jer nisam krštena, niti moje dijete, izdajica sam jer je nisam tjerala na vjeronauk, izdajica sam jer sam odgojila poštenu, odgovornu, razumnu i samostalnu osobu.
Izdajica sam jer sam platila porez na nekretnine, dvaput.
Kad sam imala obrt, plaćala sam sve doprinose, milijun poreza, prijavljivala ljude koji su radili, imali su mirovinsko i zdravstveno osiguranje, plaću, godišnji odmor, slobodne dane, plaćene. Plaćala sam i  kazne koje je svaka inspekcija izmislila, punila sam državni proračun nemilice.
Plaćala sam čak i ovrhe koje nisam trebala. Ovaj mjesec sam platila i porez na tvrtku, imala sam mali kafić u loše vrijeme i na pogrešnom mjestu, koji je radio 44 dana početkom 2013. Puni iznos.
"Dobila" sam 'poticaje' tada, nekih 18 tisuća kuna - koštali su me 30-tak tisuća kuna; platila sam.
Izgubila sam zdravlje, fizičko i psihičko; lijekove plaćam.
Od čega sve to? Ne znam. Nimalo mi nije jasno kako i od čega sam preživjela zadnjih 20 i kusur godina.

Sada nemam ništa. Ništa! Ni kuću, auto, bicikl, parfem, ništa. Sve što imam stane u jednu putnu torbu. Što god sam mogla, dala sam za ljude pogođene poplavom, Crvenom križu, bar jedan telefonski poziv na 060...

Dakle, gospodi Hrvatima iz ove Hrvatske, mogu samo reći
- DA, izdajica sam! Ne kradem, ne lažem, ne križam se, nisam ustaša ni partizan ni četnik ni političarka.

Pitam se - je li OVO -  ONAJ  tisućljetni san napaćenog hrvatskog naroda?

Pitam se....