četvrtak, 5. siječnja 2017.

nova godina, 2017.


Da mi je netko pričao, ne bih mu vjerovala!!



Probudi me nemuž donijevši vruću kavu i kekse u krevet, poljubi me i kaže "Draga, hajde, polako popij kavicu, spremi se, zvali su te s posla da danas dođeš malo, za koji sat-dva". Uh, baš fino,mogu sve na miru napraviti! Ustanem, obučem se, čak se i našminkam, i kad je došlo vrijeme dakrenem, poljubim dragog, uzmem ključeve svoje male crne zvjerčice, krenem.

Vrijeme sunčano, nebo bistro, tko bi rekao da je zima! Kakav savršen dan!

Stižem pred ulaz u zgradu svog ureda, kad neki nasmijani mladić dotrči, veselo me pozdravi, kaže:- Dopustite da Vam parkiram auto, Vaše mjesto čeka. Nisam sigurna baš koje je to mjesto, ali mladić je bio tako drag, ljubazan, nasmiješen; pomogne mi da izađem iz auta, on sjedne, parkira, i donese mi ključeve u ured. Zahvalim mu, a on: - Ne, nema potrebe, zadovoljstvo je moje!
Hm. Malo sam zbunjena.

Došla sam u ured prerano, pa da skratim vrijeme, počnem listati po portalima.
Sve je u redu, kao što i treba biti. Posvuda zadovoljna, nasmiješena lica.
Završena je kompletna rekonstrukcija željezničke infrastrukture po uzoru na japanski modelmagnetnih tračnica; od Zagreba do Splita stiže se za 55 minuta.
Suradnja s Kinom i Japanom se višestruko isplatila; uz njihovu novčanu pomoć, tj. donaciju, i jedan beskamatni kredit, Hrvatska je postala najvažnija svjetska raskrsnica svih vrsta prometa - brodovi, prekooceanski letovi, šleperi po obnovljenim autocestama..sve ide preko nas. BDP je narastao i u zadnjem kvartalu za nevjerojatnih 27%, već devetnaesti put za redom! Više nema nezaposlenih, pučke kuhinje i beskućnici su davna prošlost.

Školovanje je postalo potpuno besplatno; od jaslica, vrtića, pa sve do doktorata je uređeno, sva pomagala su dostupna, sve knjige, pribor, pa čak i svaka od odgojno-obrazovnih institucija ima uveden topli obrok! Djeca su sretna i zadovoljna, imaju puno vremena za igru, čak i za vrijeme nastave, nastavnici i profesori izuzetno topli i ljubazni, rado i s voljom prenose znanja.

Zdravstvena reforma je polučila potpun uspjeh: nema čekanja, upisivanja. Svaki grad je potpuno opremljen svim potrebnim aparatima u bolnicama; liječnici rade u dvije smjene. I oni su prekrasni, svakog dočekaju s osmijehom, saslušaju svakog pacijenta, razgovaraju..Nisu im teška dežurstva, buđenje usred noći, rade savjesno i odgovorno. Kako i ne bi - plaće su izvrsne, stižu na vrijeme, plaćen je svaki prekovremeni sat... Ne samo njima - i medicinskim sestrama, konobaricama i konobarima, sobaricama, stolarima, vodoinstalaterima, kuharima, svima!



Za vjernike je osiguran prostor u crkvama, slobodno odlazi tko želi, nije nikakav problem.
Crkva se odvojila od države, plaćaju je vjernici putem crkvenog poreza. Isto tako, ako roditelji žele da im djeca idu na vjeronauk, skupljaju novac za plaće vjeroučiteljima.

Političari i razne stranke su napokon izašli iz 1945. i 1991. godine, shvatili da se napredovati može samo gledajući kako stvoriti bolju sadašnjost i budućnost, u proračunu je veliki iznos namijenjen razvoju znanosti, istraživanjima, čak su se iz inozemstva vratili i vrhunski stručnjaci i znanstvenici!

Prevladavaju automobili s pogonom na električnu energiju; tzv. pumpe su dostupne na svakih 50 kilometara ceste, po cijeloj zemlji.
Čak i sva kućanstva imaju ugrađeno solarno grijanje i sva električna energija dolazi iz obnovljivih izvora - vjetrenjače su posvuda, znatno su tiše..Više nema nadzemnih kablova, sve je lijepo ugrađeno nevidljivo, zaštićeno, pod zemljom.

Slavonija i Lika opskrbljuju hranom gotovo cijelu Europu, pa i šire; izvoz je znatno veći od uvoza.
Domaće maslinovo ulje je najtraženija roba na planeti! U Gorskom kotaru prave čačkalice za izvoz u Kinu! Nema pesticida, otrova, zrak je čist, voda je zdrava...
Država sama sebe financira svojim proizvodima, sav dug je vraćen i konačno je ova Hrvatska postala jedna prosperitetna, civilizirana država!


Trgne me lupanje po vratima, pas uleti u sobu, ravno u moj krevet, a iz boravka se čuje:
- Pa jebemu, već je pola deset! Jel se ti misliš danas probuditi???

Bit će da sam promašila godinu. Ah, da, ovo je ona kvazidržava koja je već dobrano u srednjem vijeku. Ah, da, nisam zaposlena, nisam više radno sposobna i još čekam rješenje o tome, od 12.08.2015. Ah, da, to je ono gdje svi lažu, nitko se ne smije i stalno nekom netko viri iz guzice.

A tako sam lijepo sanjala...



Oprostit ćete mi, jel?


















Nema komentara:

Objavi komentar