ljeto

Danas je i službeno prvi dan ljeta.
Moram reći da se u većini slučajeva koje većinski dio stanovništva smatra normalnim, temeljito i ozbiljno protivim i tako ispadnem čudakinjom, freakom i slično. Doduše, mene to ne dira, jer u mom nezaštićenom manjinskom svijetu, ta tzv. normala baš i nije nešto vrijedno razmišljanja ili sekiranja.

Tako, danas je ovom kućom prodefiliralo nekoliko ljudi - ono, neka normala, kavica, rakijica. Čak se i ne ljutim što je najveća navala naišla baš onog trena kad sam stavila topli ručak na stol - za dva sata sam ga podgrijala i nikom ništa. Bar sam se onako gladna dobro nasmijala; susjed Aco je u ta dva sata bar 5-6 puta rekao da je stavio grah da se kuha i da mora ići doma doliti vode jer "ona baba" neće ni zaviriti pod poklopac, pa taman da sve pregori i nastane požar. Pitat ću ga sutra za krajnji ishod.

No, prije toga je došao jedan bračni par sa malenom djevojčicom; iznijeli smo na terasu kavu i rakiju. Onda sam išla po gornji dio trenirke, dugih rukava, naravno. Bilo mi je hladno. Sve ispod 30° Celzijevih u mene vapi za čarapama, dugim rukavima, maltene kapom i šalom.

A onda me žena pitala: "Jel ideš na kupanje?"

Ha ha. Ne idem ni na tuširanje toplom vodom navečer! Spavam u pidžami! Na meni je tri sloja odjeće! Kad ovom barom počnu plivat kuhane ribe, skinut ću čarape i moooožda zaplivati. Zavirila sam slučajno u tv prognozu kad su na ekranu pisale temperature mora, čula sam "oko 21 ili 22 stupnja, ugodno za kupanje". Svašta; da sam ja bila pred kamerama, to ne bi čuli od mene dok temperatura mora ne bude 27- 28°. Znam da imam istomišljenika i srećom - nismo meteorolozi.

Jutros u šetnji sa psom kojeg ne brine ni bura ni kiša ni Sunce, smrzla sam se; kihala, šmrcala, balavila. Sretala sam ljude u kupaćim kostimima sa šeširićima i ručnicima koji idu na plažu. Žena koja me pitala idem li na kupanje rekla je - "Jooj, mi smo se kupali i prije dva tjedna, more je super!" Njen muž je glasno potvrđivao. Oduševljeno.
Hvala lijepa, ali, jok ja. Još prije mjesec dana moj muški je počeo gunđat kako je vruće, palio klimu, ventilator, hodao u kratkim hlačama...Cvokoćući sam kuhala objede, kave, čajeve, navlačila na sebe još robe. Mislim da me hoće ubiti. Moram sastaviti oporuku!

Dakle, ako ovih dana u medijima osvane naslov: "Prva žrtva ovogodišnjih vrućina" - nije to što mislite. Mogu zamisliti članak:

"Jay G. (48; podaci poznati redakciji) prva je poznata žrtva ovogodišnjeg toplinskog vala koji je zahvatio veći dio države. Njen partner, Š.D. (64; podaci poznati redakciji) uključio je klima uređaj i nakon cjelodnevnog rashlađivanja, Jay G. je podlegla strašnim smrzotinama. Iako je bila potpuno i višeslojno odjevena, njen organizam nije izdržao strahovitu hladnoću. Dvadeset i nešto celzijevaca nije bilo dovoljno da održi svoju normalnu tjelesnu toplinu. Cirkulacija joj je potpuno stala, srce je prestalo kucati i nije joj bilo više spasa. Liječnik hitne medicinske pomoći koji je prvi stigao na mjesto nesreće (Andrija Jarak nije bio ni blizu), izjavio je da su joj noge, ruke i nos bili potpuno plavi i da takav slučaj smrzavanja nije vidio u svojoj 30-godišnjoj praksi, iako je bio na specijalizaciji na Aljasci. Š.D. je zadržan na 48-satnom ispitivanju, u pritvoru, dok se ne izvrši očevid. Zasad se brani tvrdnjom da je rashlađivanje ljeti normalna i uobičajena potreba. Slučaj ćemo pratiti i dalje."

Molim lijepo, ako imate nekog u Kataru, Dohi, Dubaiju, pitajte bi li me posvojio!
Ili barem zaposlio, samo za stan, hranu i toplinu.

Dok još nije prekasno.