Najnovije vijesti iz zadarskog zaleđa iz još uvijek trulog malog mjesta!
Jučer se dogodila nezapamćena novost, još nikad zabilježena na ovim prostorima:
-smetlari su pokupili smeće prije nego što se većina ljudi probudila i odvukla zelene kante na
odredišta! Prije 7 ujutro! U ovim krajevima napokon su se svi primirili, pomirili s time da kamion odvozi otpad ponedjeljkom i četvrtkom oko 8 kroz II ulicu, a oko 11,30 kroz gornju, neasfaltiranu; shvatili su da kante ne nestaju, da ih nitko ne krade, i što je najvažnije, ako je kanta druge boje, a ne zelene, da ćete je dobiti natrag punu kakvu ste je i ostavili. Plave i crvene kante kamion neće, trebat će ih obojati zeleno. Cijelo mjesto je bilo uznemireno, svi su galamili. Općina Obrovac, kojem ovo mjesto službeno pripada, ima komunalce koji su tamo u klimatiziranom prostoru i ne rade ama baš ništa, ne odazivaju se na pozive građana, ne poduzimaju ništa kako bi se riješila sva pitanja oko uređenja plaže, mjesta, pravljenja reda oko raznih šiljaka zabodenih uz obalu gdje se tko sjetio napraviti vez za čamac, kao i čudnih navika nekih doseljenika da ostatke svoje hrane i kostiju naprosto izbace s vanjske strane ograde, pa se nakupljaju galebovi, psi i mačke lutalice, štakori, da ne pričam o opasnostima za djecu ili zgražanju prolaznika.
Dakle, tko je ikad vidio Dalmatinca koji nešto radi u ta doba- pa to je ovdje još noć!
Živjela sam u podosta mjesta uz našu obalu i - svaka čast izuzecima - svud je isto. Kao prvo, nijedna cesta se ne popravlja po lijepom vremenu u proljeće ili jesen, nego kad počne turistička sezona, e onda se netko sjeti- ajmo radit, valjda da stranci misle kako je vrijedan ovaj narod.
Jedan dan stave znakove upozorenja o radovima na cesti, smanjenju brzine i slično i dovezu ih na odredište. Drugi dan ih rasporede uz cestu. Treći dan od 8 do 10 gledaju otkud će počet, pa je vrijeme za marendu i nitko se ne vraća. Četvrti dan čekaju da dođe bager. Poslije marende počinje vikend. U ponedjeljak se nikome ne radi, par ljudi oslonjeno na lopate do marende. I tako cijelo ljeto.
Sjeverna, srednja, južna Dalmacija, nema razlike. Ljudi, oni po dvojica prenose letvu dvadesetak metara! Gledala sam svakodnevno s jedne terase u Kaštelima kako asfaltiraju raskršće 4 godine. Kad napokon misliš da su gotovi, sjete se da nisu ugradili neku cijev, pa opet ispočetka, bušenje, kopanje, ronioc, cijev, bla bla...I onda kad dođu gospoda u odijelima i s aktovkama i ustvrde da je na jednom dijelu pad ceste loš, zadržava se voda, pa opet saniraju. Vjerujem da su još tamo. Bili su i prije mene.
Prvo mi je bilo čudno što do 13 sati svi govore "dobro jutro" a od 16 sati "laku noć". Navikla sam na to nekako, ovdje je svud sve zabava i "pomalo".
Slijedeća nevjerojatna novost u našem malom mjestu je, zamislite- tko je bio glup, postao je još gluplji! Djevojke koje su tražile bon za fotografije svojih cica, sada za isti iznos slikaju cijela gola tijela; zakon ponude i potražnje se poremetio. Svi žele sve više za što manje novca.
Udane žene koje ionako ne znaju šta bi sa djecom, opet su trudne. Mislite da ih žalim? Nimalo. Muževi ih maltretiraju, ljubomorni su, tuku ih- mene takav ne bi nikad više vidio u roku od minute, ali njima je valjda normalno biti u jezivom braku samo da se zovu "udane". Ja sam se rastala, bila crna ovca u obitelji, bila samohrana majka, i opet bih- jer sam sačuvala svoje ja. Ovdje čuvaju svoje "on". Valjda samo zato da im donesu kune pa da se našminkaju i ništa ne rade, jer žele biti- "dame".
Sinoć sam iz vica otišla nezakonitom u sobu, da vidim reakciju psa. Pas je legao pod noge i spavao, pa otišao u boravak. Mi smo se tukli oko prekrivača, pojeli me komarci, digla sam se u 5 i to je dosta eksperimenta za ovu godinu. U svojoj sobi držim sad Raid i električni aparatić s tabletama; nek njemu budu i pas i komarci cijelu noć. Mrežicu ipak moram kupiti jer na tavanu nema tako velike koliki mi je prozor. Komarci koji su ostali zakeljeni za zid za upozorenje drugima- to ne funkcionira. Samo kemija i mrežice na prozorima.
I još jedno- kako da odem na kupanje kad se smrzavam svaki dan? Klima je u boravku, i svaki put kad odem do tamo ili do kuhinje, zaledim se. Oblačim duge rukave, čarape, hlače. Nos mi je začepljen, kišem. A oni tamo uživaju, muški pas spava tako da moram provjerit jel uopće živ, a muški čovjek sretan gleda tv samo u kratkim hlačicama.
Vrijeme je da donesem odluku: ili kava broj dva, ili natrag na spavanje.
Znam, sav normalan svijet još spava...
Ali, znate gdje ja živim...
Nema komentara:
Objavi komentar