petak, 12. lipnja 2015.

seks ujutro



Upade ON u 3 ujutro s pitanjem: "Jel ti možeš spavat???"
Mislim, probudi me da me to pita.
Pa spavam!
- "Ja ne mogu; gdje su ti tablete za spavanje, ma neću; hoćeš kavu?"
Neću, spavam.

Za pet minuta: "Cmii, cmiii, cmiii, cmii...."
Psa je pustio van, a to ustrašeno pasje siroče stoji pred otvorenim vratima i čeka da mu se kaže
da smije ući. Da mi je znati tko ga je maltretirao prije nego što je došao k nama. Jadničak, još
uvijek se ne usudi ući nigdje sam, sigurno mu je sve bilo zabranjeno!

Naravno, dižem se, zovem dragog klempavog Drageca unutra, i- jebiga, kuham kavu.
Sad bih već mogla drugu.
Ptičice se raspjevale, zapravo urlaju u osvit dana. Sretna sam što ih čujem, jer kasnije neću čuti
ništa osim svakodnevnog brušenja, bušenja, okolnih svađa i naravno galame i vrištanja.
Lani su nam lastavice počele graditi gnijezdo na terasi, ali su pobjegle od tolike galame - a
ne šalim se! Jedna susjeda se udavala pa je sve treštalo tjednima, a drugoj je dolazio neki maloumni
blesan sa puno zvučnika u autu i grlatiji od Stevena Taylora. Mislim da su ga se jedva riješili.

Dakle, NJEMU, mom nezakonitom, bilo je vruće, nafrljio je klimu, a da ujutro ne bi čitali u novinama da je prva žrtva ovogodišnjih vrućina (Jay Gee, 48) otegla papke zbog smrzavanja, otišla sam u sobu.
Poznata sam kao najzimogroznije stvorenje na svijetu; vlastita kćer je izjavila:
-"Kad temperatuure postanu neizdržive, kad posvuda jure kola Hitne pomoći da spašavaju
ljude podlegle sunčanici, kad se svijeće u kući počnu topiti i ljudi dahću i umiru od vrućine,
e, tad moja mama skine jedan par čarapa sa sebe."

Nazvala me smrzotinom posebne vrste i to je ušlo u obiteljsku upotrebu- onda se zna da se radi o meni. Naravno da sam sad u gornjem dijelu trenirke i trapericama. O čarapama još razmišljam.

Takve stvari se redovito dešavaju kad ja kasno legnem i navijem alarm rano ujutro jer moram nekud ići. Imam zakazan sastanak u Zadru oko 8- 8,30, trebala sam se dići u 6,30 da na miru popijem kavu,
i znam da ću bit mrtva pospana i krepana kad to bude najnepotrebnije i najnezgodnije.
Dobro da ne idem sama, vozit ću nekog tko će me održavati budnom i na životu.
Samo jednom sam išla vaditi krv baš natašte, bez popijene kave- užas!- pa to se nema refleksa, bježi cesta, bankine sve bliže, par puta sam skoro promašila ravnu cestu, i od onda- nikad više van bez kave. Nikad. Baš nikad. Nemam oči, gumena sam, daleko od radne temperature, neuračunljiva i opasna po sebe i okolinu. U ambulanti sam zavapila "Dajte mi kavu!!"-i to me spasilo.

Znala sam! Otišla sam napraviti novu nesicu - njih dvojica spavaju ko topovi, zagrljeni, klima radi, vanjska vrata otvorena. Muški pas i muški čovjek, već su srasli jedan za drugog. Navodno živimo zajedno. Kad ih treba nahraniti, da. Inače mi kaže da sam ko podstanar. Ha. On je jutarnji tip, i bogami, sa svojom jutarnjom energijom mogao bi otvoriti privatnu strujnu stanicu i sam osvjetljavati
Las Vegas, samo pričanjem. I zahtjevima; ako se desi da zajedno pijemo tu prvu kavu, bar 50 puta
se dižem- dodaj mi kliješta, škare, pusti psa, nahrani psa, daj telefon, gdje su mi hlače, šta ćemo ručat, bla bla bla....meni mrska jutarnja gimnastika.

E, to se zove jutarnji seks.
Drito u mozak.










Nema komentara:

Objavi komentar