bolje ispasti glup nego iz vlaka

Iz vlaka sam trebala ispasti bar bezbroj i pol puta. Što se toga tiče, možemo reći da mi je ovo osamtisućadevetstosedamdesetdeveta reinkarnacija glupavoće.
I ovaj petak, kojem kažu - dan za metak - da, ali - s mojim imenom na njemu i to ravno u glavu. Moju. Da hoće.... Kako mi je krenulo, i taj metak bi promašio.

Posljednje danas čime se dičim dok pametan šuti, je nevjerojatan uspjeh pretvaranja nešto više od 30 eura u 2,5 eura. Igrala se djeca, jel. Neću vam reći kako, vjerujte da je bolje za vas. Pretpostavljam da bih, da sam ja taj izmišljeni Jesus, od vode, umjesto vina, napravila solnu kiselinu. I sa jednom ribom izgladnila cijelu galaksiju. Ma, pobjegla bi od mene.

U mojoj prvoj ulozi u kazalištu imala sam jednu rečenicu: "Za mnom, momci!". Srećom, bila je predstava, nije bila stvarnost. Jer da to izgovorim kao stvarna osoba, ode mast u propast.
Vjerujte mi na riječ - ponekad me nemojte slušat. Mislite da se šalim. Ja se uvijek šalim. :)

Jučer sam uspjela drhtavim prstima internetom platiti nešto umjesto 27 eura, vidi čuda, 227 eura. Uopće ne znam kad i kako se ta dvojka udvostručila. Sama od sebe, svojom voljom. Nisam ja, ja pazim šta radim, jel. Smiješno? Meni je bilo, sve dok nisam danas uspjela ostati na 2 eura. He he.
Čovjek bi pomislio da volim ispasti blentava, ali šta ćeš, bolje se nasmijati i svojoj gluposti nego nad njom plakati. A novci...a bit će ih...možda :)

Ubacila sam limunsku kiselinu u kuhalo, prokuhala, da očistim kamenac s njega, ostavila preko noći.
Ujutro sam odradila svoj ritualni obred, ugrijala vodu, napravila kavu, udobno se smjestila...ŠOK!
Već znate da ujutro ne funkcioniram; nije mi na kraj pameti palo da sam ostavila tu kiselinu u kuhalu! Najgora kava koju možete zamisliti! Čak gora od one koju sam posolila umjesto pošećerila!

Naznake povremenog popuštanja moje mozgovne funkcije javljale su se prije puno godina. Desetljeća. Negdje sa 14 godina poslala me mama da kupim hlače, traperice, samterice, tako nešto, normalno. Došla sam doma sa svilenim hlačama koje su bile taman ispod koljena, tamo su imale i gumbe, sjećam se. ŽUTE. SVILENE. Potpuno beskorisne. Koje nikad nisam obukla. Smišljali smo godinama šta bi mogli od toga napraviti....Ništa. Odrezala sam gumbe, za uspomenu. :) I danas ih imam, a moje žute svilene masno preplaćene hlače ostale su obiteljska legenda.

Čudo, na faksu sam jednom ispit iz statistike prošla jedino ja iz cijele grupe! Hihi, zato mogu uočiti statističke pokazatelje ispadanja bedakom i na sebi samoj!
Morat ću napraviti preciznu analitičku tablicu da točno uhvatim periode ulaska guske u maglu.

Sad kad sam švorc i u džepu i u glavi, nadam se povećanom indeksu cijene dionica moje pameti na vlastitoj burzi.
Inače, stvarno ću trebati osobnog brokera.