Budući da sam i danas doživjela nešto, moram ostaviti povijesti u naslijeđe.
Dakle, prije otprilike dvije godine kupila sam laptop,
sa znanjem koje imam i malo zdravog razuma postavila sve na svoje mjesto.
Više se ne sjećam tko je bio prvi pacijent, uglavnom, nekom od ovdašnjih ljudi sam pomogla u nekoj sitnici oko mobitela.
Pronio se glas: pitaj Jadranku, ona ti sve zna! Tako su me počeli zvati gluhi da im pojačam zvuk, da pokažem gdje i šta je facebook, Skype, spajala sam ljude s Kanadom kod sebe doma, slala mailove kome je trebalo, itd. Na stranu to što je moj laptop doživio slom živaca pa je bio kod nekog da mi vrati srušene original Windowse.
Onda je došla gospođa iz Švicarske s laptopom na njemačkom (tu se sad psuje jer tko kuži gdje je šta na njemačkom!), i nije joj pasao ni moj miš, a ja sam navikla raditi s njim, pa me pozivala za štošta. Sredila sam joj Skype, što joj je bilo najbitnije jer toliko voli pričati da joj se ne može upasti u riječ, a ona sva sretna davi sina svakodnevnim višesatnim pozivima u Švicarsku (naravno da je čovjek
na rubu živaca).Jednom je sve pogasila jer je brisala rukom prašinu sa svih gumbića i lampica, jednom sam joj skidala sve po spisku jer je otkad sam došla k njoj davila nekog sat vremena na mobitel dok sam čekala da mi nešto prevede, neki dan sam opet bila kod nje da nazovem službu
za korisnike T-coma i sa ženskom osobom sa druge strane sam se ismijala do suza jer nitko normalan nema laptop na njemačkom jeziku.
Tako da sam joj rekla da me ubuduće može pozvati kad nađe nekog tko će joj na tom kredencu od laptopa staviti ili hrvatski ili engleski.
U biti se uopće ne sjećam u čemu je bio problem, nije ni važno.
U međuvremenu se uvijek našlo nekog posla s mobitelima i laptopima, koje sam - ako nisam znala- rješavala uz pomoć korisničke službe.
I problemi su uvijek bili riješeni, a dobar glas daleko se čuje :D
Tu dolazi najglavniji i najsmješniji pacijent svih vremena. Stipe.
On je jedan jako glasan, jako pričljiv čovjek, nikad ne dovrši rečenicu, kod njega nema zareza, stanke, iz njega samo izlaze riječi- vjerojatno brže nego što Pliva sipa tablete iz onog stroja.
Prvi problem, prije nekoliko mjeseci, bio je taj-kako da obriše sa Skypea frenda koji je umro pa ga više neće zvat.
To je bilo: Gospođo ja tu imam stik ja sam nekad radio na kompjuterima sad više ne znam kako si mi imenjače ja sam bio u Zagrebu gospođo evo kako da ja dodam ovog Ivana ja bi njega zvao a ovaj mi je umro njega joj jadan bio je tako bolestan a meni je kćer u Australiji i nju evo vidite tu je njena sličica ja s njom razgovaram i dobro ju vidim i čujem jadna i ona se razbolila i tako je nastavio dok nisam zaurlala
i sredila problem (opet bez miša!!) Joj gospođo puno vam hvala ma ja ću vam napravit sve što treba spasili ste me bla ba bla bla
Pobjegoh doma, smoždena.
Prije par dana evo njega na vrata, drži vrećicu: Dobro jutro gospođo bok imenjače evo ja sam vam malo donio to je moje sam sam napravio joj Dragec kako si lijep pas to operite ma kako je fino i ja sam jučer kuho to vam je slanina joj nešto sam da izvinete zasro evo ne mogu na internet
već par dana živog čovjeka ne možeš dobit ma nešta sam mrdo po mobitelu sve sam pokvario zovem ove te stisnite jedan dva tri ma niko da se javi oni su meni ukrali 50 kuna ja hoću da mi to vrate lopovi ej imenjače jesi čuo ovo i ono ma neće mene Dragec ugrist on je beba
UH
Opet sam morala jako glasno upast i reći da ja korisničku službu dobijem od prvog pokušaja- ma da na koji broj pa ja taj broj nemamev o vam telefon pa ih zovite........
Nazovem, za minutu se javi čovjek, kažem- dobar dan,samo malo- dajem telefon Stipi da objasni u čemu je problem, a on ko iz topa: Vi ste meni uzeli pedeset kuna ja sam uplatio a ne mogu na internet oću da da vi ste meni to ukrali ne nisam doma kod prijatelja sam dobro nazvat ću kad dođem doma. Napisala sam mu i detaljno objasnila šta da zove i šta da stisne da dobije živog čovjeka. Nacrtala. Ode.
Novo jutro, evo njega s laptopom. Ja sam njih zvao on je meni reko spominjo neku odbojku ne znam ja neke tarife ja opet ne mogu na internet molim vas nazovite sad vi meni ništa nije jasno..uspijem ja pitati:šta vama treba?...evo vam mobitel on će vam sve reć (.....)-šta da ga pitam, šta hoćete?...ma on je meni objašnjavao nešto neka odbojka zovite sve će vam reć.. (preživjela sam Stipu, dakle ništa me ne može slomiti!!!)
Uzmem mu mobitel (ne moram reći da Stipe neprekidno govori, jel) pitam ga za broj, lozinku, ništa ne zna, kopa po torbi,sve naopako, uglavnom meni tip sa korisničke službe kaže da Stipe nema na računu i samo da ubaci novi bon i nema problema. Odmah Stipe ide u dućan po bon, usput-
daj imenjače metar ja ću ti napraviti tu ogradu da odma izmjerim ne morate me ispraćat gospođo evo ja se odmah vraćam itd itd (bole uši, boli glava,b oli mozak). Pet minuta liječim iscrpljenost, vraća se Stipe. Daje mi bon, pitam gdje vam je ono gdje se vidi stanje na računu?- nema, izgubilo se.
Gdje vam je ono gdje se upišu brojevi sa bona? Izgubilo se, nema. Đizus. Nađem njegov internet, sve je tamo, upišem broj, Stipe upada vidite gle na mobitelu mi piše 29 kuna opet su mi ukrali lopovi jedni ma kažem vam ja sam odavno radio sa kompjuterima sad više ništa ne znam...uto ja okrećem laptop prema njemu i pokazujem mu stanje- imate 100 kuna. On sav sretan ko da je dobio na lotu- znači vratili su mi ajd da ja sad odma dok sam tu probam na internet evo probajte ovo ono, ne ide, ajd zovite ih ponovo, on je meni spominjao neki datum nešto u prvom mjesecu i pitajte
kakva to odbojka.....zovem opet, kaže tip da mu je istekla kartica za internet, da ode u centar i kupi karticu za 10 kuna za internet i sve riješeno.
Kartica za internet nije isto što i kartica za mobitel. Tako jednostavno. Joj gospođo hvala vam spasili ste me evo idem odma u Benkovac tamo mi je najbliže ako vam išta treba ja sam ma znate i sami razumijem se i u struju i sve ću vam pomoći evo idem odma. ode.ODE!!!
Taman mu je naišao moj nezakoniti i odvezao ga u Benkovac, tamo su sve sredili za čas, vratio se doma umirući od smijeha kako Stipe nije zašutio otkad su sjeli u auto dok ga nije istovario nazad pred kuću. I inače uživa u predstavi koju moram izvoditi sa Stipom i samo se smije. Podlo.
Danas ujutro nezakoniti vozi kantu za smeće, zaustavlja ga susjed nek mi kaže da dođem do njega da mu instaliram Skype, nije razumio jel hoće zvat kćer u Kanadu ili Zagreb, onda ga nazove pa kaže da ću doć; meni kaže da nije Skype nego ne znam šta, on ode u Zadar. Dragec (pas) još nikad nije ostao samu kući, tražim broj od tog susjeda, zovem informacije pa njega: joj molim te odma dođi, ja sam htjela da on dođe k meni s tim tabletom ili laptopom, šta već ima, ma samo nek ja dođem..ajd. Dragec zaspao, ja k njemu. Nema ni laptop ni tablet nego je donio magic stick iz Kanade, spojen s telefonom
i modemom, netko mu je neki dan popravljao i otad ne radi...promijenim kablove kud koji treba, dignem slušalicu-error..error..provjerite vezu s internetom. Sad zovem korisničku službu T-coma, tu dok se dobije čovjek promijeni se godišnje doba i nakon 20-tak minuta čovjek provjeri, nešto je bilo blokirano, riješeno. Ajd, bar sam donijela doma Nescafe limenku od 475 grama.
Prosjek godina ovih ljudi je otprilike 72.
Ja sam ekspert za elektroniku u ovom dijelu zadarskog zaleđa!!
Zato sam sebi mrtva hladna na nevjerojatno totalno glup način nepovratno izbrisala bar stotinjak slika sa fejsbuka.
Al se za mnom praši!!! :D
Nema komentara:
Objavi komentar