Život. Kad nađemo snage da mu se nasmijemo, prihvatit ćemo i poneku tužnu istinu. A zatim se opet smijati. :)
subota, 30. svibnja 2015.
Telefonanija
Telekomunikacije.
Prvo što pomislite je - uh, moram platiti zadnji račun/opomenu.
Drugo, psujete im svima sve po spisku; svi su oni isti, banda razbojnička, deru nas kako kod
i gdje god stignu.....
Treće, opekli ste se na T-com, Optimu, Gregora, Vip, prelazili ste s jednog na drugi, pa na treći,
priznajte da se ni sa jednim niste hvalili okolo.
I četvrto, znate da im ne možete ništa, i to zato što vam nitko nije jasno protumačio sitna slovca
na dvogodišnjem ugovoru koji ste potpisivali s takvom srećom kao da ste upravo dobili
doživotno besplatno telefoniranje, bezgranični internet brzine svjetlosti, besplatni mobitel,
bar tjedan dana krstarenja Karibima i euro jackpot.
Ha ha.
Da ne biste pomislili da sam ja neki izuzetak koji uvijek ispravno procjenjuje tko od njih laže,
a tko ne, podijelit ću par svojih ekskluzivnih događaja.
Kao prvo, tamo negdje devedesetih, kad su se pojavili prvi mobiteli, nisam htjela "to" imati.
Šta će mi? Ionako znam gdje ću se s kime i kad vidjeti. Ništa nije tako hitno da bih morala svakom biti dostupna; uostalom, za hitne stvari tu su telegrami. (sjećate se toga?)
Uglavnom, prva Nokia je imala neku antenicu koja je pukla kad me netko naživcirao pozivom
a tad još nisam znala kako začepiti tom nekom gubicu. Mobitel je spretno preletio sav namještaj
i pao na pod, baš na antenu, zgodno. U to vrijeme već su se pojavili bonovi, bio je 098, broja se naravno ne sjećam. Znam da sam izabrala za pozivnu melodiju nešto između svemirskog signala, lupanja po činelama i vrištanja, što je izbezumljivalo mog bivšeg. :) Tad sam otkrila gumb mute, zvan mutavi gumb, pa kad se nećeš javiti, nek on samo nečujno zvoni!
Nekim čudom to zlo od mobitela je zamijenjeno za legendarni 3310, koji je trajao godinama i godinama i stvarno je umro prirodnom smrću. Od starosti, više nije razlikovao pozive od poruka, gubio brojeve, gasio se i palio, pokoj mu vječni.
Sad se ne sjećam točno kad, ali tu se negdje umiješao Vip sa nekom naravno revolucionarnom ponudom fiksnog i mobilnog uređaja. Imala sam broj, nisam ga koristila nikako, a računi su dolazili i dolazili....nekim čudom to se uspjelo raskinuti bez nekih težih posljedica.
Onda je došlo vrijeme i da se uvede internet, nabavi kompjuter, i to onaj s velikom guzicom, bijeli,
s kutijom veličine dvokrilnog ormara, što je zujao kao pokvarena klima i nije se moglo istovremeno telefonirati i biti na internetu, nego se svaki put prespajalo. Ah, lijepa i smiješna vremena!
Kako li se ono zvalo prije T-coma....Hrvatski Telekom? Godine lete kao lude, a sjećanja blijede...
No dobro, da bi se spojilo na internet trebalo je uključiti i pretpranje i pranje i tamo negdje kod
druge centrifuge, on bi proradio. Znanje je, naravno, bilo na nuli.
Dolazim na more, treba uvesti telefon u novu kuću, baš se zgodno potrefilo da upadnem u akciju
uvođenja linije za 1 kn! HT ili T-com, bogtepita. Došli su za dva-tri dana s bagerom, iskopali, sve spojili, samo nek se troši. Svaka grmljavina tad me koštala 60-70 kuna jer sam svaki put ostala bez modema i nakupovala sam ih bar desetak. Jednom je i telefon eksplodirao, samo je poplavio i umro.
Kompjuter je od silne smiješne upotrebe izgubio i mladost i najbolje godine; ne bi li mu poboljšale performanse kćer i ja smo izbrisale i ono što se ne smije dirati, i ostao nam je samo pasijans.
Usput, moram napomenuti da je prvo napravljen pasijans iliti solitaire pa je oko njega napravljen kompjuter. Nemoguće je imati komp bez pasijansa :)
Nabavio se novi kompjuter, tanki, na kojem mačka ne može spavati. Prestalo je crkavanje modema. Potom, ugovor je istekao, pa su počeli dolaziti ajme meni računi. Kad bih sad zbrojila sve iznose koje sam poplaćala raznim comovima za telefon, internet i mobitele, mogla sam sagraditi bar srebrne, ako baš ne i zlatne ljestve do Mjeseca. Ili voziti neku kvalitetnu jurilicu. Ne, ja sam vozila Matiza (vidjeti postove "Kako ostadoh bez auta" I i II) i bogatila nekog drugog. Zna se.
E, sad, da bi se izbjegli golemi računi, naišla je Optima sa O2, telefon+internet (za tv sam imala satelit). Bio je 11. mjesec kad sam potpisala ugovor. U prvom mjesecu selim u drugu županiju, kažu da ne mogu prenijeti broj, a kako sam bila podstanar tada, telefonom se riješilo da se zamrznu računi na 3 mjeseca jer- možda dođu drugi podstanari pa prepišemo imena i nema problema.
Zvala sam milijun puta, navodno se nitko nije uselio (garantiram da lažu!).
Tako, u novoj županiji mijenjam prebivalište, odem opet u Optimu, kažem što se dešavalo.
Teta tamo kaže da je prijevremeni raskid govora 560 i nešto kuna, ali nek ostavim i plaćam pretplatu jer možda ipak netko dođe... Tu otvaram novi broj i ugovor, ma za prste polizat koliko je povoljan.
Malo morgen. Prikopčali su me sredinom ožujka, sve pet. I ostalo bi, da se nisam odselila 30.5.
Eh, da. U međuvremenu sam dobila poziv od korisničke službe T-coma, kažu da imam prastaru tarifu koja je i najskuplja i predlažu mi ugovor za 25 kuna s nešto besplatnih minuta. Budući da sam tražila posao, a telefon mi još nije bio uveden, i nisam mogla nasmagati dovoljno bonova za sve pozive, pristanem na tu sitnicu, bez ugovorne obveze, kao, mogu raskinuti kad hoću, samo dođem u T centar.
Aha. Prvi račun je bio 370,00 kn, drugi preko 400,00...itd. E, sad, telefon i internet su bili u upotrebi od negdje 15.3. do 30. 5. I opet sam otišla u Optimu, rekla da odlazim, teta je stala galamit da nije moguće da sam prvi ugovor stavila telefonskim putem na mirovanje, da sam morala potpisati ovo i ono...ali, eto, tako je bilo! Tamo kud sam otišla nije bilo ni Optime ni T centra, nit je bilo prilike uopće razmišljati o tome jer se radilo 27 sati dnevno. Plaćala sam sitne pretplatničke i preplačničke račune za mobitel. A kad sam napokon došla u t-centar, nisu mi dali da prekinem pretplatu do kraja mjeseca...
Za nekoliko godina neki nepoznati ljudi predstavljajući se kao moji školski kolege ili nešto u vezi posla, svaki čas nazivaju i maltretiraju moju mamu, pazi sad, koja živi 600 km od mene, ima drugo prezime itd, traže moj broj mobitela. No, negdje peti put prevladala je znatiželja, pa se predstavila kao ja (#%&$/$%*) i oni sretni kažu- mi smo Prima solvent i otkupili smo vaš dug od Optime...pa se to vuklo još par mjeseci dok nisam dobila prijedlog za pokretanje ovrhe, i tu da skratim, 4 i pol mjeseca usluga Optima telekoma ukupno sam platila 6.000,00 i kusur kuna.
Nezaposlena, samohrana majka, podstanarka. Zakon.
Ovdje, moj nezakoniti je tad imao Tomato, pa Tele2, pa je dobio ovrhu jer ovi u T-mobile su zaboravili upisati da im je javio da mu je ukraden mobitel negdje 1999. i oteli mu lagano 14.000 kuna. Ni kriv ni dužan, ali eto... Prešao je na Vip. Ha ha.
Pošto je on takav da vjeruje svakome i ima godinama max tv, kad su nazvali i rekli da imaju Max Obiteljski paket, gdje dobiješ dva mobitela, telefon, tv, flat internet za samo 600 kuna mjesečno,
oduševljeno je pristao. Odmah je otišao u Vip raskinuti ugovor, ali su ga tamo nagovorili da si ipak ostavi broj...doma ima kartica od svih. Osim bonbona.
Ja sam imala glupi telefon Huawei kojeg sam se držala ko pijan plota, i nisam htjela pametni telefon, jer šta će mi to, a i bon od 50 kuna mi je trajao dva mjeseca - trajao bi i duže da nisu svaka dva mjeseca zvali da mi ističe rok, pa sam morala nadoplatiti s još 50 kuna, makar sam nakon dva mjeseca imala još 30 na računu- to je stvarno bilo najjeftinije što sam ikad imala, neka opcija koju se nije moglo potrošiti (sad je ukinuta, dabome).
A on je koristio svoj pametni telefon, poslije je nabavio još neke druge, uporno me nagovarao da uzmem pametnjakovića...I još plaća ta dva mobitela uz račun za max i ostalo.
No, sreo je štand Tele 2, tamo su mu ponudili mobitel sa dvije (!) kartice, što je bilo neodoljivo, pa je uzeo i njihovu pretplatu. Ja ću krepat od smijeha. U međuvremenu ovi u maxu malo dodaju, malo oduzimaju programe, svaki čas krepava internet i tv; već znamo prvo iskopčat sve iz struje pa ukopčat pa ako nikako ne ide, zovemo Službu za korisnike- dobiješ živog čovjeka za časak, čim stisneš 3,2,5,7,2,1,0, i kad izgovore sve reklame i odsviraju četiri LP-ja, javi se netko sa izmišljenim imenom. Sad više ni ne razgovaraju nego odmah kažu da će vas nazvati čim riješe udaljenu dijagnostiku. Za 5 minuta zove stroj- ako je vaš problem riješen, pritisnite 1, a ako nije, pritisnite 2.
Ukratko, 4-5 puta mjesečno, mislim da ćemo si međusobno početi slati čestitke za rođendane, razglednice, već smo si ovak; već se znamo imenom :)
Usput, baš mi je najdraži glupi Huawei otkazao poslušnost, počeo praviti crno-bijele fotografije, kad me nazvala teta iz Tele 2. Ma kako li samo nanjuše?! Nije se dala smesti time što prosječno trošim 20 kuna mjesečno na telefon, nego se fino uvukla s pričom da daju uz pretplatu Alcatel mobitel i gratis tablet Prestigio! Šta ćeš, uzmem. Sad plaćam 115 kn pretplatu, a WIFI je T-comov.
Nije li to baš slatko?
I, nitko ne da da ukineš fiksni telefon koji nitko ne koristi, jer- potreban je za internet...
Samo da nadodam, mobitel je do sad bio triput na servisu, a tablet su mi prije dva dana zamijenili novim. Kad te neće, baš te neće.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar