Dopao me jednom prilikom Daewoo Matiz, mali, srebrni, zavoljela sam ga, išao je preko 140 km/h, dobar, sluša, malo troši, parkiraš ga bilo gdje- ja sam rekla "prisloniš ga na zid", kćer i ja smo ga zvale Bubla i Bublica.
Dobio je nove gume i vjerno služio godinama. U njemu smo se nas dvije preselile na more, vozale se obalom, do Slavonije, Slovenije, po 1000 km mjesečno, divota jedna! Jednom je dobio novi akumulator i nove gume, svi sretni.
Jednoga dana palo mi na pamet kako bih ga mogla odvesti majstoru da promijeni ulje. Budući da sam bilaa nova u mjestu i nisam poznavala nijednog mehaničara - odvezem auto u ovlašteni servis.
Velika greška. Veeeelika.
- Dobar dan, trebalo bi promijeniti ulje.
- Nema problema, sad ću ga ja pogledat.
Digne haubu, mašina malo crna od ulja, šta ćeš. Majstorovo iskusno oko započne nabrajati- trebalo bi napraviti ovo i to i ono i puno ovoga, onoga i toga...
Digne ga usput i na dizalicu, o pa i tu bi trebalo napraviti ovo i ono i to i puno tih ovoga, onoga i toga...
Majstorovo iskusno oko je vidjelo- žensko, sama, plijen, oderi, šta ona zna....izvrsno oko!
- Pa kad ste već tu, možemo nešto i napraviti..
Rekoh da mi zbroji to "nešto", u međuvremenu se i vlasnik pojavio, i izbace oni bez pardona neku cifru od par tisuća kuna. Ajd, dobro, pomislim nakon što sam jedva progutala golemu knedlu u grlu, bit će mi autić bolji, znaju oni šta rade, jel....Samo, ja sa sobom imam 600,00 kuna -
- Nema problema, donijet ćete novce kad bude gotovo!
Sve jednostavno, nema nikakvih problema ni za šta, ja blesava. Auto ostaje, zovem nekog da me odveze doma- od Stobreča do Tugara iznad Omiša ima 15-20 km.
Ispraznim bankovni račun, kunski, devizni, kćerinu ušteđevinu....platim i odvezem auto nakon nekoliko dana. U međuvremenu me zvao vlasnik, kaže - Imali ste problema sa paljenjem sigurno...
Ne, nisam nikad! - Ma trebalo bi i bla bla promijeniti, to vam je još 1350,00 kn... - Ne treba, nisam imala s tim problema! -Dobro, bla bla bi vam se moglo desiti, i da negdje stane ili neće upaliti...
- Ne, hvala...
Nekoliko dana nakon toga, negdje usred ničega, moja Bublica- stane. Krepa. Ni makac. Ne može se upaliti. Mortus. Najprije sam, ja nevjernik, zahvalila bogu što imam 12 kuna na računu da mogu nazvat susjeda da me odšlepa, i drugo, zato što mi nije auto stao negdje usred Splita (iz puuuno razloga...) Za koji sat me susjed odvukao doma, za dan-dva s nekim odvukao auto natrag u servis,
predstavio se kao moj muž i izvikao se šta mu ženu prave budalom...Uzalud.
Platila sam i tih 1350,00 kn.
Za koji dan je na redu bio tehnički. Ljudi moji, takav oblak još niste vidjeli! Koliko god da su prostrane stanice za tehnički pregled, nije se vidio prst pred nosom! Normalno da nisam prošla,
dobila sam 10 dana da to popravim da ne moram ponovno plaćati.
Natrag u servis.
Gumice, prstenovi, glava motora, ovo i ono i to....
Deseti dan polako pada mrak, iz servisa ne zovu, namolim susjeda da me odveze po auto, tehnički radi do 19 sati, auto stoji, čeka me, PLATIM, odem. Prođem na tehničkom, auto vozi, ponadam se napokon miru.
Jesam li spomenula da nisam dobila nikakav račun, nikakvu garanciju, ništa?
Nisam.
Ukratko, auto je kupljen za 2000 €; 4 gume, majstorluk i registracija drugih 2000 €.
Ne pitajte me ništa! Čovjek bi rekao da sam na nuli, jel :)
Nekoliko mjeseci nakon toga odlučimo nas dvije i naš mačić Štef da bi mogle za Božić svojima u Slavoniju. Jedna torba, Štef u košaru, njegove zdjelice, posuda za pijesak, vreća mačjeg pijeska -
za časak smo svi u autu, auto fino grije, 8 sati lagane vožnje i eto nas.
Neću spominjati groznih minus 15; kako smo ušle u maminu kuću, tako nisam izašla tjedan dana.
Svi znate kako izgleda kad odete kod svojih u Slavoniju i kako izgleda odlazak kući. Auto se nagnuo kao avion, pun puncat. Pekmeza, rakije, vina, kutija puna boca kuhanog paradajza, ajvara, dvije tikve, razne domaće zimnice, špeka, kobasica, mesa, koja kokoš ili pile, uglavnom, gdje god postoji imalo mjesta, nešto se utrpa. Plus mačak i nas dvije. Lagano se obukle, jer auto dobro grije, krenule.
Virovitica, Kutina, Zagreb, Karlovac, Turanj- BUM!!!!- neka eksplozija, crče auto, ni makac.
Minus 10, pahuljice pod 45 stupnjeva, 30.12., 10 sati ujutro.
Uspjela sam ga nekako složiti sa strane. Vidim, par kuća dalje, tabla Autolimar. Nemam šta izgubiti, možda mi nekako može pomoći. Čovjek je bio ljubazan, otišao po automehaničara, ovaj je rekao da se sad ništa ne može napraviti, ništa ne radi...Nazovem svoje osiguranje po kojem imam pravo na besplatnu šlep službu do prvog ovlaštenog servisa, dobro, oni će poslati vozilo brzo...Za jedno 2 sata zove me netko iz šlep službe, da gdje sam, nigdje me ne vidi...da skratim, čovjeka su poslali u Turanj blizu Zadra...bla, bla, bla, on će im javiti da je krivi Turanj i nek šalju drugog vozača iz Zagreba valjda u ovaj Turanj...
Kćer se smrzla, mačak smrznut, ja smrznuta, plačem od smijeha!!
Još koji sat i eto ga, za tren stiže moj vozač, spakira auto, nas dvije sjele naprijed s njim, Štef mijauče u autu sam...Prvi servis, najbliži, u Karlovcu - ne prima Daewoo, nije ovlašten, vozi natrag u Zagreb.
U vozilu nema grijanja, vozimo se natrag u Zagreb, istovare auto i nas, i neka čekamo da auto uđe u garažu da ga pogledaju.
Pušenje zabranjeno, mačak plače, svi troje smrznuti, gladni, sjednemo i čekamo.
---------------
:)
OdgovoriIzbriši