Primijetili ste da nikakvu politiku ne spominjem, a reći ću vam stvarne razloge :)
Prije puno godina pratila sam sve evropske nogometne lige. Španjolsku, Englesku, Portugalsku, Nizozemsku, Belgijsku, Talijansku....osim domaće. Sve utakmice koje sam mogla, gledala sam. Zapamtila sve igrače, suce, trenere, vlasnike klubova, sastave klubova, golmane, pratila transfere...
Igrači su selili od jednog do drugog kluba, svake godine njih par, mijenjali su se treneri, pravila, delegati. Novac nije bio tako pregolem, bilo je važnije da igrač igra dobro i da je gledanje nogometa gušt. Kad je netko dao već najbolje od sebe, otišao je odigrati još koju godinu u neke egzotične zemlje, neki su kraće ili duže trajali kao komentatori...
Desetak i više godina znala sam gdje je Edgar, Batistuta, Zico, Schmeichel, Ruud Gullit, Eric Cantona, Giggs, Torro, Nedved, Matthaus, Figo,...Pierluigi Collina, pa Roman Abramovič....
Mnoge sam zaboravila nabrojati, a i nema mjesta.
Nakon nekog vremena, kad nisam imala prilike pratiti nogomet, upalila sam tv- kad tamo nikog poznatog. Pa sam gnjavila sve redom- gdje je ovaj, onaj...a to su mi znali reći jedino dečki koji su odlazili na kladionice.
Dobro, došlo je par stvarno dobrih, Messi npr,, Christiano (iako je on po meni pi*kica), pa su se odjednom rasprodali naši nogometaši....i sad je tu kaos, ne poznam nikoga, nitko ne zna opalit po lopti kao Roberto Carlos, nitko se ne zna raščetvoriti na zemlji kao Batistuta, nitko nije mačak kao Casillas... Sada se za njih govori da "vrijede toliko-i-toliko milijuna" ne znam čega.
I nemam više volje da ih pratim.
Druga stvar, Formula1. Znalo se tko za koga vozi, kakav bolid, koje boje, tko je u ekipi.. Odjednom, kaos. Sad ovaj vozač vozi za one, sad se promijenile boje, kao da je netko sasuo sve u loto bubanj pa tko kud ispadne! I kad nekom kažem- jesi stigao, Mazzacane?- pričam svemirski...Sad više ne nalazim ništa zanimljivo u trkama, a svojevremeno sam bila u stanju gledati i buhe kako se utrkuju, samo da je borba. :) Ali, buhe nisu plaćene ...
Ima još primjera, ali uzet ćemo samo ova dva, da kažem zašto neću pisati o politici.
Tu se igrači i vozači mijenjaju ovisno jel bura ili jugo. Svi se kunu da će dati najbolje od sebe, i kompletna ekipa (narod) će živjeti sve bolje. Blago nama. Svakih par godina promijeni se Vlada koja koristi svoj mandat od 4 godina da pljuje po ovima prije njih. Nakon njih dolazi nova Vlada, koja 4 godine pljuje po ovima prije. Pomakli se nikud nismo, osim što nam je svima sve gore. Ne drže se vlastitih zakona i Ustava, zapošljavaju neuku rodbinu, kad se nešto treba raščistiti zavlada neka čudna totalna amnezija. U Sabor dolaze novi igrači za koje nitko nije čuo. Pa onda netko s nekim stvori koaliciju, tako da ispada da su birači prevareni- jer su dali glas nekom drugom...
Pa onda odjednom ne znaš tko je u kojoj stranci, tko još nije bio u zatvoru, pritvoru ili osumnjičen.
Glavnog suca nema, kao ni četiri pomoćna, nema delegata utakmice...
Plus, otkad je ova država postala članicom EU, automatski svi pišu i govore o stanju u "regiji", "regionu". Hm. Igrače ne stignem zapamtiti jer prije odu nego što dođu. Kažu, svi smo jednaki pred zakonom, samo što su neki jednakiji. Nema golmana, a u pit stopu se zezaju i jedu ručak od par kuna.
A moram opet i dodati da u Ustavu piše da je Crkva odvojena od države, pa onda razni crkvenjaci prisustvuju raznim sjednicama, događajima i kroje nam budućnost. I danas sam čula Predsjednicu, u prolazu, kako negdje govori "molit ću se za vas, molit ću se skupa s vama". Ma daj, kome to i kakve koristi od toga? I kakvi vražji komunisti, a svi iz istog legla potječu...
Rasprave u Saboru su najsmješniji domaći reality show.
Vidite sad? To je kaos, sve. I sve za novce. Od kojih mi nemamo ništa. Vladi treba samo olovka i gumica- što danas napišu, sutra brišu. Zemlja ide k vragu, ljudi koji uspiju otići, bježe.
Nije to što pametni odu, nego što ostaju samo budale.
Nema komentara:
Objavi komentar